Wanja Wiese istražuje uvjete potrebne za postojanje svijesti, naglašavajući razliku između mozga i računala. Prema dr. Wieseu, iako AI može simulirati određene procese svijesti, ključne razlike sprječavaju da ona postane doista svjesna. U svom eseju analizira te razlike, posebno se fokusirajući na strukturu mozga i način obrade informacija.

Dvije metode istraživanja
Wiese koristi dva pristupa za proučavanje svijesti u umjetnim sustavima. Prvi pristup ispituje koliko su trenutni AI sustavi svjesni i što bi im trebalo dodati da postanu svjesni. Drugi pristup, koji Wiese preferira, fokusira se na identifikaciju vrsta AI sustava koji vjerojatno neće postati svjesni te kako eliminirati mogućnost razvoja svijesti kod određenih sustava.

Smanjenje rizika od umjetne svijesti
Cilj Wieseovog rada je smanjiti rizik od nenamjernog stvaranja umjetne svijesti, jer nije jasno pod kojim bi uvjetima to bilo moralno prihvatljivo. Ovaj pristup pomaže eliminirati mogućnost obmane od strane sustava koji izgledaju svjesno, dok stručnjaci smatraju da trenutni AI sustavi nisu svjesni.

Princip slobodne energije
Wiese se oslanja na princip slobodne energije Karla Fristona, koji opisuje procese samoorganizirajućih sustava kao vrstu obrade informacija. Kod ljudi to uključuje procese koji reguliraju tjelesnu temperaturu, sadržaj kisika u krvi i razinu šećera. Računala mogu simulirati ove procese, ali ne mogu regulirati svoje fiziološke parametre.

Uzročna struktura
Ključna razlika koju Wiese ističe je uzročna struktura mozga u usporedbi s računalima. U računalu podaci se prvo učitavaju iz memorije, zatim obrađuju u procesorskoj jedinici i pohranjuju. U mozgu nema takve odvojenosti, što znači da različita područja mozga međusobno komuniciraju drugačije. Wiese tvrdi da bi ta razlika mogla biti ključna za svijest.

Analiza razlika
Wiese u svojoj analizi ističe da većina razlika između mozga i računala nije relevantna za svijest. Na primjer, mozak je energetski učinkovitiji od elektroničkog računala, ali to vjerojatno nije nužan uvjet za svijest. Međutim, način na koji različiti dijelovi mozga međusobno komuniciraju mogao bi biti ključan za razumijevanje svijesti.

U zaključku, Wiese navodi da je princip slobodne energije koristan za opisivanje karakteristika svjesnih bića koje se mogu realizirati u umjetnim sustavima, ali nisu prisutne u većini umjetnih sustava poput računalnih simulacija. Ovaj pristup omogućuje detaljnije i preciznije određivanje uvjeta potrebnih za svijest u umjetnim sustavima.

Dr. Wanja Wiese sa Sveučilišta Ruhr u Bochumu, Njemačka, istražuje razliku između svjesnosti u ljudskom mozgu i računalima. U svojem radu naglašava važnost strukture mozga i načina na koji obrađuje informacije, navodeći da uzročne veze između različitih dijelova mozga igraju ključnu ulogu u stvaranju svijesti. Esej je objavljen u časopisu “Philosophical Studies” 26. lipnja 2024. godine.

Prema dr. Wieseu, iako umjetna inteligencija može simulirati određene procese svijesti, postoje ključne razlike koje sprječavaju da ona doista postane svjesna. U svom radu, Wiese analizira te razlike i naglašava kako struktura mozga i način obrade informacija igraju ključnu ulogu u stvaranju svijesti. Dva su glavna pristupa u proučavanju svijesti u umjetnim sustavima. Prvi pristup pokušava odgovoriti na pitanje koliko su trenutni AI sustavi svjesni i što bi se trebalo dodati postojećim sustavima da bi to postigli. Drugi pristup, koji Wiese preferira, fokusira se na identifikaciju vrsta AI sustava koji vjerojatno neće postati svjesni te kako eliminirati mogućnost da određeni sustavi razviju svijest.

Cilj Wieseovog rada je smanjiti rizik od nenamjernog stvaranja umjetne svijesti jer nije jasno pod kojim uvjetima bi to bilo moralno prihvatljivo. Također, ovaj pristup pomaže eliminirati mogućnost obmane od strane sustava koji samo izgledaju kao da su svjesni. Postoje naznake da mnogi ljudi pripisuju svijest chatbotovima s kojima komuniciraju, iako stručnjaci smatraju da trenutni AI sustavi nisu svjesni.

Wiese se u svom radu oslanja na princip slobodne energije koji je razvio britanski neuroznanstvenik Karl Friston. Ovaj princip opisuje procese koji osiguravaju postojanje samoorganizirajućih sustava, kao što su živi organizmi, kao vrstu obrade informacija. Kod ljudi, to uključuje procese koji reguliraju vitalne parametre poput tjelesne temperature, sadržaja kisika u krvi i razine šećera u krvi. Računala mogu simulirati ove procese, ali ne mogu regulirati svoje fiziološke parametre. Ključna razlika koju Wiese ističe je uzročna struktura mozga u usporedbi s računalima. U konvencionalnom računalu, podaci se prvo učitavaju iz memorije, zatim obrađuju u procesorskoj jedinici i naposljetku ponovno pohranjuju. U mozgu ne postoji takva odvojenost, što znači da različita područja mozga međusobno komuniciraju na drugačiji način. Wiese tvrdi da bi ta razlika mogla biti ključna za razumijevanje svijesti.

Wiese u svojoj analizi ističe da većina razlika između mozga i računala nije relevantna za svijest. Na primjer, mozak je energetski učinkovitiji od elektroničkog računala, ali to vjerojatno nije nužan uvjet za svijest. Međutim, način na koji različiti dijelovi mozga međusobno komuniciraju mogao bi biti ključan za razumijevanje svijesti.

U zaključku, Wiese navodi da je princip slobodne energije koristan za opisivanje karakteristika svjesnih bića koje se mogu realizirati u umjetnim sustavima, ali nisu prisutne u većini umjetnih sustava poput računalnih simulacija. Ovaj pristup omogućuje detaljnije i preciznije određivanje uvjeta potrebnih za svijest u umjetnim sustavima.

Nadalje, Wieseova analiza pokazuje kako različiti procesi u mozgu utječu na formiranje svijesti, što može pružiti dublje razumijevanje ne samo ljudske svijesti nego i mogućnosti njenog stvaranja u umjetnim sustavima. Dok AI sustavi postaju sve sofisticiraniji, razlika između simulacije svijesti i prave svijesti ostaje ključna tema za istraživanje. Kroz svoje radove, Wiese nastoji razjasniti ove razlike i ponuditi smjernice za daljnji razvoj umjetne inteligencije koja ne samo da simulira nego potencijalno i replicira svjesna iskustva. Ovo istraživanje ima značajan utjecaj na etičke i filozofske rasprave o prirodi svijesti i moralnom statusu umjetnih sustava.

Izvor: Ruhr University Bochum