Aktivno društveno življenje potiče dobrobit oboljelih od demencije i njihovih skrbnika

Teškoće u kognitivnim funkcijama, osjećaj srama te nelagoda obitelji i prijatelja smanjuju mogućnosti za uspostavljanje kontakata s drugima.

Osobe oboljele od demencije i oni koji se za njih brinu trebali bi biti pregledani s obzirom na osjećaj usamljenosti kako bi stručnjaci mogli pronaći načine za očuvanje njihove društvene povezanosti, smatraju stručnjaci sa Sveučilišta u Kaliforniji, San Francisco i Harvarda. Preporuke su iznesene nakon što je utvrđeno da obije skupine doživljavaju pad u društvenom blagostanju kako bolest napreduje.

Prosječna dob oboljelih uključenih u studiju bila je 80 godina. Oni su izgubili svoje društvene mreže jer su im otežane memorije činile razgovor teškim, a njihovi su se prijatelji i obitelj osjećali nelagodno. Skrbnici, čija je prosječna dob bila 67 godina i koji su uključivali supružnike, odraslu djecu i druge, postajali su izolirani kako su se njihove odgovornosti povećavale. Također su tugovali za gubitkom svojih odnosa s oboljelima kada su ti odnosi bili dobri.

"Nepodmirene društvene potrebe negativno utječu na kvalitetu života, što može dovesti do zdravstvenih ishoda poput depresije i kardiovaskularnih bolesti, kao i do visoke upotrebe zdravstvenih usluga i prerane smrti," rekao je Ashwin Kotwal, MD, docent medicine na Odjelu za gerijatriju UCSF-a i prvi autor studije.

"Iz prethodnih istraživanja znamo da starije odrasle osobe s višim razinama socijalne izolacije imaju više od dvostruko veće šanse za smještaj u domove za starije," rekao je Kotwal, koji je također povezan sa San Francisco VA Health Medical Centerom.

Studija, objavljena 18. ožujka 2024. u časopisu The Gerontologist, uključivala je podatke od dvadesetak uglavnom muških pacijenata s demencijom i četrdesetak uglavnom ženskih skrbnika, među kojima su neki bili nedavno ožalošćeni.

Sudjelovanje u grupama za podršku, gdje se pacijenti i njihovi skrbnici mogu sastajati odvojeno, može biti mjesto niskog stresa za druženje i dobivanje savjeta, rekla je Krista Harrison, PhD, iz Odjela za gerijatriju UCSF-a, Globalne inicijative za zdravlje mozga i Instituta Philip R. Lee za studije zdravstvene politike, viša autorica studije, napominjući da pregledi traju nekoliko minuta i mogu ih provesti liječnici, socijalni radnici ili terapeuti.

Liječnici bi trebali raspravljati o opcijama poput zajednica zborova prilagođenih pacijentima s demencijom i njihovim skrbnicima, rekla je. Prethodna istraživanja pokazuju da se smislene aktivnosti mogu uživati kako bolest napreduje. Moguće je na jednostavne načine prilagoditi aktivnosti, poput promjene prisustvovanja u mjestu obožavanja sudjelovanjem u službi putem Zooma s malim okupljanjem kod kuće.

Intervjui su provedeni za dvije ranije studije: Dementia Palliative Care, koju je vodila Harrison, koja je istraživala pacijente s blagom do umjerenom demencijom i njihove skrbnike; i Music and Dementia Caregiving, koju je vodila koautorica Theresa Allison, MD, PhD, koja je promatrala pacijente u bilo kojoj fazi demencije i njihove skrbnike koji žive s njima, uključujući one koji su imali pomoć profesionalnih skrbnika.

Dobre veze imaju najviše za izgubiti
Nedavna studija koju je vodio UCSF o bračnim parovima, u kojima je jedan partner imao demenciju, pružila je novu perspektivu trenutnoj studiji. Istraživači su otkrili da su partneri osoba s demencijom koji su bili vrlo zadovoljni svojim odnosima iskusili više usamljenosti nego prije. Međutim, oni u lošim kvalitetnim odnosima nisu bili pogođeni demencijom svog partnera, unatoč većoj ukupnoj stopi depresije i usamljenosti.

Osobe koje su zaista investirale u svoj brak ili partnerstvo imaju više za izgubiti kada jedan partner razvije demenciju, rekao je Kotwal, viši autor studije. No, oni s nižom kvalitetom braka već su izgubili emocionalnu podršku iz braka koja može biti zaštitna protiv usamljenosti i depresije.

Izvor: University of California