Umjetna inteligencija (UI) je u posljednjih nekoliko godina postala značajan faktor u oblikovanju budućnosti zdravstvene skrbi, no njezina stvarna primjena donosi kako velike prilike, tako i ozbiljne izazove. Tehnologija koja može analizirati velike količine podataka s nevjerojatnom brzinom i točnošću ima potencijal transformirati način na koji pristupamo zdravlju i javnoj sigurnosti. Međutim, kako se UI alati sve više implementiraju u zdravstvu, postavlja se pitanje kako osigurati da oni istinski poboljšavaju zdravlje, umjesto da stvaraju nove probleme.

Jedan od ključnih izazova s kojima se susreću kreatori ovih sustava je prikupljanje kvalitetnih podataka. U mnogim zemljama, posebno u manje razvijenim regijama, sustavi za prikupljanje podataka o zdravlju su ograničeni, neujednačeni ili zastarjeli. Bez pravilno prikupljenih podataka, algoritmi mogu stvarati netočne rezultate, što može ugroziti zdravstvene rezultate pacijenata. Kvalitetni podaci su ključ za pravilan rad UI, no njihovo prikupljanje može biti izazovno zbog neujednačenih standarda i problema privatnosti.

Drugi značajan izazov jest pristranost unutar algoritama. Podaci na kojima se treniraju ovi sustavi često ne predstavljaju dovoljno širok spektar populacije. Na primjer, algoritmi koji se razvijaju u visoko razvijenim zemljama mogu imati pristranosti prema zdravstvenim podacima bogatih nacija, ignorirajući zdravstvene izazove i potrebe zemalja s niskim prihodima. To može dovesti do pogoršanja nejednakosti u zdravstvenoj skrbi, budući da će populacije koje su već ranjive biti dodatno zanemarene u medicinskom sustavu temeljenom na UI.

Na polju dijagnostike, UI je pokazala velike prednosti. Algoritmi sposobni analizirati medicinske slike i podatke o pacijentima mogu prepoznati bolesti ranije nego što to može ljudsko oko. Na primjer, UI alati za dijagnostiku raka mogu pomoći liječnicima da otkriju maligne stanice na ranijim stadijima, što poboljšava šanse za preživljavanje pacijenata. No, iako su ti alati obećavajući, njihova integracija u stvarne kliničke prakse nije uvijek jednostavna. Zdravstveni radnici često se suočavaju s izazovima kako prilagoditi svoj radni tijek novim tehnologijama, što može dovesti do frustracije ili nepravilne uporabe alata.

Još jedna zabrinutost odnosi se na privatnost i sigurnost podataka. UI sustavi zahtijevaju pristup velikim količinama podataka o pacijentima, uključujući osjetljive informacije poput genetskih podataka ili medicinske povijesti. Ako ti podaci dospiju u pogrešne ruke, to bi moglo imati katastrofalne posljedice po privatnost pacijenata. Unatoč napretku u sigurnosnim mjerama, uvijek postoji rizik od povrede podataka, što čini ovu tehnologiju osjetljivom na kibernetičke prijetnje. Pravna regulativa koja bi štitila pacijente i zdravstvene sustave od ovih prijetnji tek se razvija, što znači da su mnoge države nepripremljene za pravilan nadzor primjene UI u zdravstvu.

Suradnja i etička razmatranja

Jedan od ključnih faktora za uspjeh primjene UI u zdravstvu je suradnja između različitih sektora – od kreatora tehnologije, preko zdravstvenih radnika, do političkih aktera i civilnog društva. Samo kroz međusektorsku suradnju moguće je razviti etičke smjernice koje će osigurati da tehnologija služi pacijentima, a ne samo industriji. Na primjer, suradnja između akademskih institucija, tehnoloških tvrtki i nevladinih organizacija već je dovela do stvaranja modela koji su prilagođeni specifičnim potrebama marginaliziranih skupina. No, nedostatak globalne regulative i standarda otežava stvaranje jedinstvenog pristupa ovoj tehnologiji.

Pitanje etike posebno je važno u kontekstu javnog zdravstva. Povijesno gledano, mnoge tehnološke inovacije u zdravstvu prvo su se primjenjivale na najranjivijim skupinama, često bez njihovog pristanka. Kako bismo izbjegli ponavljanje tih grešaka, UI mora biti razvijena uz poštivanje etičkih standarda koji uključuju prava pacijenata na privatnost i informirani pristanak. Primjena UI u javnom zdravstvu mora biti osmišljena na način koji će osigurati pravedan pristup zdravstvenim uslugama, bez obzira na društveni ili ekonomski status pacijenata.

Unatoč svim izazovima, potencijal UI u zdravstvu ostaje ogroman. Pravilno razvijeni i regulirani UI alati mogu drastično poboljšati učinkovitost zdravstvenih sustava, smanjiti troškove, te omogućiti pristup kvalitetnoj skrbi većem broju ljudi. Uloga političara, regulatornih tijela i civilnog društva u sljedećim godinama bit će presudna u osiguravanju da UI postane alat za napredak, a ne novi izvor nejednakosti.

Izvor: University of California