Znanstvenici s Queen Mary University of London nedavno su došli do značajnog otkrića o pčelama bumbarima koje su pokazale iznenađujuće sposobnosti učenja kroz socijalnu interakciju. U studiji objavljenoj u časopisu Nature, otkriveno je da ovi krznati oprašivači mogu savladati složene, višestruke zadatke putem socijalne interakcije, čak i kada sami ne mogu riješiti problem.

Ovo otkriće dovodi u pitanje dugogodišnje uvjerenje da je napredno socijalno učenje jedinstveno za ljude, a također ukazuje na prisutnost ključnih elemenata kumulativne kulture kod ovih insekata.

Istraživački tim predvođen dr. Alice Bridges i profesorom Larsom Chittkom, profesorom senzorne i ponašajne ekologije na Queen Mary University of London, osmislio je dvostupanjsku zagonetku koja zahtijeva od bumbara da izvrše dva različita postupka u nizu kako bi došli do slatkog nagrade na kraju. Obuka pčela za ovaj zadatak nije bila jednostavna, a pčelama je bilo potrebno dodatno motiviranje pružanjem privremene nagrade tijekom procesa. Ta privremena nagrada kasnije je uklonjena, a pčele su morale otvoriti cijelu kutiju prije nego što su dobile svoju poslasticu.

Iznenađujuće je da su pojedinačne pčele imale poteškoća u rješavanju zagonetke kad su počinjale od nule, no one koje su imale priliku promatrati obučenu "demonstrator" pčelu brzo su naučile cijeli niz radnji - čak i prvi korak - iako su nagradu dobivale tek na kraju.

Ova studija pokazuje da pčele bumbari posjeduju razinu socijalnog učenja za koju se pretpostavljalo da je rezervirana samo za ljude. One mogu dijeliti i stjecati ponašanja koja nadilaze njihove pojedinačne kognitivne sposobnosti: sposobnost za koju se smatra da je temelj prostrane i složene prirode ljudske kulture, a koja je do sada smatrana jedinstvenom za nas.

Dr. Bridges ističe novost ovog otkrića naglašavajući da je riječ o izuzetno teškom zadatku za pčele. One su morale naučiti dva koraka kako bi došle do nagrade, pri čemu prvi korak u nizu nije bio nagrađen. U početku je bilo potrebno obučiti demonstrator pčele s privremenom nagradom, što dodatno ističe složenost zadatka. Međutim, druge pčele naučile su cijeli niz promatranjem ovih obučenih pčela, čak i bez iskustva nagrade za prvi korak. No, kada su druge pčele pokušale otvoriti kutiju bez prisustva obučene pčele koja bi demonstrirala rješenje, nisu uspjele otvoriti ništa.

Osim individualnog učenja, ovo istraživanje otvara uzbudljive mogućnosti za razumijevanje pojave kumulativne kulture u životinjskom kraljevstvu. Kumulativna kultura odnosi se na postupno nakupljanje znanja i vještina kroz generacije, omogućujući razvoj sve složenijih ponašanja. Sposobnost pčela da nauče tako složen zadatak od demonstratora sugerira mogući put za prijenos kulture i inovacije izvan njihovih individualnih sposobnosti učenja.

Profesor Chittka dodatno naglašava implikacije: "Ovo dovodi u pitanje tradicionalni pogled da samo ljudi mogu socijalno učiti složena ponašanja izvan individualnog učenja. Otvorena je fascinantna mogućnost da mnoga od najznačajnijih dostignuća društvenih insekata, poput arhitekture gnijezda pčela i osa ili poljoprivrednih navika mrava koji uzgajaju lisne uši i gljive, mogu biti inicijalno širene kopiranjem inovativnih pojedinaca, prije nego što su konačno postale dio specifičnih ponašanja vrsta."

Ovo revolucionarno istraživanje otvara nove puteve za razumijevanje inteligencije životinja i evoluciju socijalnog učenja. Izaziva dugotrajne pretpostavke i otvara put za daljnje istraživanje kognitivnih čuda skrivenih unutar svijeta insekata, čak aludirajući na uzbudljivu mogućnost kumulativne kulture među naizgled jednostavnim stvorenjima.

Izvor: Queen Mary University of London