Jedna od četiri spolno aktivne žene barem je jednom koristila injekcijsku hormonsku kontracepciju koja se aplicira intramuskularno u ordinaciji, najčešće svaka tri mjeseca. Ipak, mnoge korisnice nisu svjesne mogućnosti povećanog rizika za meningeom — najčešći primarni tumor središnjeg živčanog sustava u odrasloj dobi. Tema je posljednjih mjeseci ponovno u fokusu zbog novih epidemioloških analiza, regulatornih dopuna upozorenja u više zemalja te svježih preporuka stručnih društava. S obzirom na današnji datum (14. listopada 2025.), važno je precizno objasniti što nova saznanja znače za žene koje koriste ili razmišljaju o injekcijskoj kontracepciji, kao i za one koje primaju druge oblike terapije progestinima.

Što je meningeom i zašto je češći kod žena

Meningeom je tumor koji nastaje iz moždanih ovojnica (meninga). U odraslih čini znatan udio primarnih tumora mozga. U kliničkoj praksi razlikuju se tri stupnja prema WHO klasifikaciji: gradus 1 (najčešći, spororastući), gradus 2 (atipični) i gradus 3 (anaplastični, maligni). Udio tumora niskog gradusa procjenjuje se na približno dvije trećine svih slučajeva, dok su maligni meningeomi rjeđi. Petogodišnje preživljenje za gradus 1 u pravilu je visoko, osobito kada je tumor u potpunosti odstranjen neurokirurškim zahvatom, uz mogućnost dopunske radioterapije ako zaostane tumor ili ako je njegova lokacija takva da potpuno odstranjenje nije izvedivo. Kod gradusa 3, međutim, rizik povrata bolesti je veći, a petogodišnje preživljenje bitno niže u odnosu na tumore niskog gradusa, ovisno o dobi pacijenta, lokalizaciji i provedenom liječenju.

Pritom je epidemiološki uočljivo da je meningeom 2–4 puta češći u žena nego u muškaraca. Znanstvena zajednica već desetljećima raspravlja o ulozi spolnih hormona u biološkom ponašanju meningeoma. Klinička opažanja pokazuju da trudnoća može ubrzati rast meningeoma, a regresija se ponekad bilježi nakon poroda ili prekida hormonske terapije. Takvi obrasci podržavaju hipotezu o hormonskoj osjetljivosti barem podskupine meningeoma, posebice na agoniste progesteronskog receptora.

MPA i zašto je važan u ovoj priči

Medroksiprogesteron-acetat (MPA) je sintetski progestin. U ginekološkoj praksi koristi se u više oblika i doza: kao intramuskularna injekcija za kontracepciju koju aplicira zdravstveni radnik (svaka 3 mjeseca), kao supkutana injekcija niže doze koju žena može primijeniti sama, zatim u određenim kombinacijama za perimenopauzalnu i postmenopauzalnu hormonsku terapiju te, u pojedinim protokolima, u sklopu rodno afirmativne skrbi za transrodne žene. Ključna razlika između različitih primjena često je upravo u dozi i načinu primjene, što može mijenjati izloženost ciljnih tkiva i potencijalne rizike.

Što novo govore recentne studije o injekcijskoj kontracepciji

Nekoliko velikih analiza u posljednjih je godinu i pol nastojalo kvantificirati rizik meningeoma u žena koje koriste intramuskularne injekcije MPA-a kao sredstva kontracepcije. Rezultati upućuju na povećanu relativnu vjerojatnost dijagnoze meningeoma u usporedbi sa ženama koje ne koriste ovaj oblik kontracepcije. Pritom su dva elementa osobito važna za pravilno tumačenje: trajanje primjene i dob pri početku. Najizraženiji porast relativnog rizika opisan je kod višegodišnje uporabe (npr. četiri i više godina) te kod žena koje su s injekcijama započele u kasnijoj dobi odrasle životne dobi. Ipak, apsolutni rizik na razini populacije ostaje nizak jer je meningeom unatoč svemu rijetka dijagnoza, a većina korisnica nikada ga neće razviti.

Dodatne analize pokazale su i razliku među različitim kontracepcijskim metodama: u dosad dostupnim podacima nije uočeno povećanje rizika uz levonorgestrelne intrauterine sustave (spirale), dok su pojedini oralni progestini te injekcijski MPA u višim dozama i duljim trajanjem primjene bili povezani s većim rizikom. Takva heterogenost među progestinima može se tumačiti razlikama u kemijskoj strukturi, dozi, receptorima i farmakokinetici.

Regulatorne mjere i razlike među jurisdikcijama

Europske i kanadske regulatorne agencije posljednjih su godina u više navrata ažurirale sažetke opisa svojstava lijekova i materijale za bolesnike, uvodeći istaknutija upozorenja o potencijalnoj vezi između dugotrajne primjene određenih progestina — uključujući injekcijski MPA — i rizika meningeoma. U Sjedinjenim Državama, međutim, oznake upozorenja i dalje se razlikuju od europskih, što je otvorilo raspravu o konzistentnosti regulatornih pristupa. Paralelno, javna i stručna komunikacija sve se više usmjerava na individualizirano informiranje pacijentica i zajedničko donošenje odluka o kontracepciji, osobito pri duljoj kumulativnoj izloženosti injekcijama.

Što ove brojke znače za stvarne žene

Relativni rizik govori koliko je neka pojava vjerojatnija u jednoj skupini u odnosu na drugu, ali ne opisuje kolika je vjerojatnost u apsolutnim brojevima. Iako recentne analize pokazuju da je rizik meningeoma veći u dugotrajnim korisnicama injekcijskog MPA-a, apsolutni broj slučajeva ostaje malen. Primjerice, i u najnepovoljnijim potkategorijama (dugotrajna primjena, početak nakon 31. godine) potreban je vrlo velik broj korisnica da bi se statistički pripisao jedan dodatni slučaj meningeoma. To, naravno, ne znači da je rizik zanemariv — posebno za one žene koje imaju dodatne rizične čimbenike ili simptome kompatibilne s tumorom — ali naglašava nužnost nijansiranog razgovora s liječnikom umjesto naglog prekida terapije bez stručnog savjeta.

Simptomi na koje treba obratiti pozornost

Meningeomi rastu sporo i godinama mogu biti bez simptoma. Kad se simptomi pojave, ovise o položaju tumora i mogu uključivati glavobolje koje mijenjaju obrazac ili se pogoršavaju, poremećaje vida (dvoslike, gubitak vidnog polja), napadaje, slabost ili utrnulost udova, smetnje govora, promjene osobnosti te ravnoteže. U žena s duljom poviješću uporabe injekcijskog MPA-a koje razviju nove ili progresivne neurološke smetnje, preporučuje se pravovremeno javljanje liječniku obiteljske medicine ili izravno specijalistu, kako bi se procijenila potreba za neuroradiološkom obradom (MR mozga s i bez kontrasta).

Dijagnostika i liječenje: od praćenja do radioterapije

Standard dijagnostike je magnetska rezonancija, koja uz karakterističan nalaz (npr. „dural tail”) često omogućava visoku razinu sumnje na meningeom prije operacije. Liječenje se individualizira: manji, asimptomatski tumori mogu se samo pratiti serijskim MR-ovima; kirurško odstranjenje je temelj za simptomatske ili rastuće tumore kada je tehnički izvedivo; a radioterapija — bilo kao stereotaktično zračenje za manje lezije ili frakcionirana radioterapija — primjenjuje se samostalno ili kao dopuna nakon operacije, ovisno o gradusu, rubu resekcije i anatomičkim odnosima.

Razgovarali smo i s onkolozima koji planiraju zračenje meningeoma, koji ističu da se s pacijentima detaljno prolazi kroz koristi i rizike radioterapije, alternative poput aktivnog praćenja i kirurškog zahvata te moguće nuspojave. Za pacijentice koje istodobno koriste progestinske terapije, važan je dodatni korak: procjena može li se hormonska izloženost smanjiti ili prekinuti, posebno ako postoji sumnja da tumor pokazuje hormonsku osjetljivost. U mnogim je slučajevima nakon prekida rizičnog progestina zabilježena stabilizacija ili usporavanje rasta tumora, što dodatno upućuje na biološku povezanost.

Što s drugim hormonskim terapijama

Osim kontracepcije, progestini se koriste u menopauzalnoj hormonskoj terapiji, za liječenje ginekoloških tegoba te u rodno afirmativnoj skrbi za transrodne žene. U tim kontekstima objavljena su izvješća i kohortne analize koje upućuju na povećan rizik meningeoma osobito uz visoke doze i dugotrajnu primjenu. Ipak, pristup mora biti pažljiv: u nekih pacijentica hormonska terapija ima ključnu ulogu u kvaliteti života ili je medicinski indicirana, pa se procjena koristi i rizika mora donijeti zajedno s liječnikom, uz razmatranje alternativnih režima, doza i vrsta progestina.

Zašto dođe do rasta tumora pod utjecajem progestina

Laboratorijska istraživanja nastoje rasvijetliti molekularne mehanizme. Velik dio meningeoma eksprimira receptore za progesteron, a manji dio receptore za estrogen. Aktivacija progesteronskog receptora može poticati proliferaciju tumorskih stanica i mijenjati ekspresiju gena uključenih u angiogenezu i stanični ciklus. Nisu svi progestini isti: razlikuju se po afinitetu za receptore, djelovanju na druge steroidne receptore i metaboličkim učincima, pa se i rizik može razlikovati među molekulama. Usto, farmakokinetika injekcijskog MPA-a (visoka doza i produljeno djelovanje) dodatno izdvaja ovaj oblik izloženosti od npr. intrauterinih sustava s lokalnim otpuštanjem progestina.

Koliko je čest meningeom i kako „čitati” brojke

U većim populacijama godišnje se dijagnosticiraju deseci tisuća slučajeva meningeoma, no to je i dalje relativno rijetka bolest s obzirom na ukupni broj žena koje koriste hormonsku kontracepciju. Kada se u medijima spominju odnosi poput „dvostrukog” ili „petostrukog” rasta rizika, lako je izgubiti dojam o apsolutnim vrijednostima. Praktično, za većinu korisnica injekcijske kontracepcije vjerojatnost da će tijekom života razviti meningeom i dalje ostaje niska, ali raste s trajanjem izloženosti i s godinama života, kao i s drugim rizičnim čimbenicima (npr. prethodno zračenje glave, rijetki genetski sindromi).

Što učiniti ako već koristite injekcije

Ako imate povijest višegodišnje primjene injekcijskog MPA-a, osobito ako je započela nakon 31. godine života, racionalno je otvoriti razgovor s ginekologom ili liječnikom obiteljske medicine. To ne znači automatsko odustajanje od kontracepcije, nego razmjenu informacija o osobnim prioritetima (učinkovitost, nuspojave, komorbiditeti), dostupnim alternativama i individualnom profilu rizika. Mnoge žene uspješno prelaze na metode bez uočenog povećanja rizika meningeoma, poput intrauterinih sustava s levonorgestrelom ili nehormonskih opcija.

Za žene koje odluče nastaviti s injekcijama, korisno je redovito evaluirati terapiju, pratiti nove simptome i razmotriti periodično preispitivanje potrebe za nastavkom nakon nekoliko godina, osobito ako su se životne okolnosti promijenile (primjerice, završena reproduktivna faza, nove kronične bolesti, planirani zahvati).

Specifične skupine: postmenopauza i rodno afirmativna skrb

U postmenopauzalnoj hormonskoj terapiji, progestini se najčešće kombiniraju s estrogenom kod žena s maternicom, kako bi se smanjio rizik hiperplazije endometrija. Ako žena ima dijagnosticiran meningeom ili visok rizik za meningeom, može se razmotriti terapijska prilagodba (odabir progestina s povoljnijim sigurnosnim profilom, smanjenje doze, kraće trajanje, strože praćenje). Svako odstupanje treba donositi u suradnji sa subspecijalistima ginekološke endokrinologije i neuroonkologije.

U rodno afirmativnoj skrbi za transrodne žene, gdje se progestini ponekad primjenjuju u sklopu hormonskih režima, potrebno je pažljivo razmotriti indikacije, doze i trajanje. Naglasak je na informiranom pristanku i multidisciplinarnom vođenju, uz jasan plan praćenja i komunikacije o potencijalnim neurološkim simptomima.

Uloga genetskih i molekularnih testova

Molekularno profiliranje meningeoma (npr. mutacije u genima NF2, AKT1, SMO, KLF4, TRAF7) sve više ulazi u rutinu u referentnim centrima. Takvi nalazi mogu informirati prognozu, potencijalni odgovor na ciljani pristup ili intenzitet praćenja. U kontekstu radioterapije, integracija histopatoloških i molekularnih podataka pomaže precizirati doze i volumen zračenja te plan kontrolnih pregleda.

Kako razgovarati s liječnikom: pitanja za sljedeći pregled

• Koliki je moj individualni rizik s obzirom na dob, trajanje i dozu injekcijske kontracepcije koju sam koristila?


• Koje su mi alternativne metode jednako učinkovite, a bez dokazane povezanosti s povećanim rizikom meningeoma?


• Imam li simptome koji bi upućivali na potrebu za MR-om mozga ili neurološku obradu?


• Ako već imam dijagnosticiran meningeom, postoji li korist od prekida ili promjene hormonske terapije?


• Kako se planira praćenje, i u kojim vremenskim razmacima?

Informirani izbor i digitalni resursi

Žene koje se žele dublje informirati o kontracepcijskim opcijama mogu zatražiti provjerene informativne materijale od liječnika ili posjetiti stranice relevantnih stručnih društava. Korisno je usporediti sažetke metoda, razumjeti razlike između sustava koji otpuštaju hormon lokalno i onih s sistemskom izloženošću te provjeriti kad su posljednji put ažurirani službeni dokumenti o sigurnosti.

Što to znači za zdravstveni sustav

Nove spoznaje traže i organizacijske odgovore: jasnije i dosljednije poruke u uputama o lijeku, integraciju upozorenja u informirane pristanake, obrazovne programe za liječnike primarne zdravstvene zaštite i ginekologe, usklađivanje između regulatora različitih jurisdikcija te dostupne putove upućivanja na neuroradiološku dijagnostiku kada je to opravdano. Uloga farmakoepidemioloških registara ovdje je ključna jer omogućuje brzo uočavanje sigurnosnih signala u stvarnoj populaciji.

Ključne poruke za pacijentice i liječnike

• Injekcijska kontracepcija MPA-om povezana je s povećanim relativnim rizikom meningeoma, osobito pri dugotrajnoj uporabi i započinjanju u kasnijoj dobi.


• Apsolutni rizik ostaje nizak; većina korisnica nikada neće razviti meningeom.


• Razlikuju se sigurnosni profili različitih progestina i metoda — intrauterini sustavi s levonorgestrelom zasad nemaju signal povećanog rizika.


• Prestanak ili promjena rizične hormonske terapije u nekih pacijentica može dovesti do stabilizacije bolesti.


• Odluke treba donositi individualno, u dogovoru s liječnikom, bez naglih poteza i s uvažavanjem osobnih prioriteta.

Pravna i društvena dimenzija

Rasprava o označavanju rizika i informiranju potrošača odvija se i na sudovima u nekim državama, gdje korisnice tvrde da nisu bile adekvatno upozorene na potencijalni rizik nakon dugotrajne primjene injekcijskog MPA-a. Ishodi takvih procesa mogli bi utjecati na daljnje oblikovanje javnozdravstvenih poruka, edukaciju liječnika i format informiranog pristanka. Neovisno o pravnim raspletima, stručna zajednica naglašava da komunikacija o rijetkim, ali potencijalno ozbiljnim nuspojavama mora biti jasna, uravnotežena i oslobođena senzacionalizma.

Alternativne kontracepcijske opcije

Za žene koje žele izbjeći sistemsku izloženost progestinu ili smanjiti kumulativnu dozu, razmatraju se intrauterini sustavi, nehormonska spirala (bakar), progestinske minipilule s drugačijim profilom, implantati, kao i barijerne metode. Svaka opcija ima specifične prednosti i ograničenja (učinkovitost, nuspojave, kontraindikacije, praktičnost), stoga je savjetovanje ključno kako bi se odabrala metoda koja najbolje odgovara zdravstvenom statusu i planovima.

Perspektive istraživanja

U tijeku su projekti koji detaljnije mapiraju koje molekule, doze i trajanja izloženosti najviše doprinose riziku, uz integraciju bioloških markera osjetljivosti tumora na hormone. Očekuje se i više podataka o dinamici rizika nakon prestanka primjene — dosadašnja opažanja sugeriraju da se povišeni rizik s vremenom smanjuje nakon prekida injekcija, no precizni vremenski horizonti važni su za kliničko odlučivanje.