Nedavna istraživanja pokazuju da je nasilje u društvima Vikinga Norveške i Danske tijekom njihovog razdoblja bilo znatno različito. Iako se dugo vremena vjerovalo da su obje regije imale slične stope nasilja, studije koje kombiniraju arheologiju i analizu kostura otkrile su značajne razlike, pogotovo u načinu na koji su nasilje i društvene hijerarhije oblikovale svakodnevni život.

Norveška: nasilje kao svakodnevna pojava
U Norveškoj je, prema rezultatima istraživanja, čak 33% kostura iz razdoblja Vikinga nosilo znakove zacijeljenih ozljeda, što jasno upućuje na to da nasilje nije bilo neuobičajeno. Nadalje, 37% kostura pokazuje tragove smrtonosnih ozljeda, što ukazuje na čestu i fatalnu uporabu oružja u međuljudskim sukobima.

Posebno je zanimljivo da su u norveškim grobovima uz kosture često pronađena oružja, osobito mačevi. Preko 3.000 mačeva iz kasnog željeznog doba i razdoblja Vikinga otkriveno je u Norveškoj, dok ih je u Danskoj pronađeno tek nekoliko desetaka. Ovaj nalaz sugerira da su oružja igrala ključnu ulogu u identitetu norveških Vikinga, naglašavajući njihovu duboku povezanost s nasiljem.

Danska: centralizirano nasilje i stroge društvene hijerarhije
U Danskoj su rezultati pokazali drugačiju sliku. Dansko društvo bilo je centraliziranije s jasnijim hijerarhijama i snažnijim autoritetom. Nasilje je bilo više kontrolirano te je često bilo povezano s egzekucijama koje su provodile vlasti. Na primjer, ostaci kostura u Danskoj pokazuju manje tragova ozljeda povezanih s oružjem, ali je zabilježena prisutnost dekapitacija, što ukazuje na sustavne egzekucije.

Samo 6% kostura danskih Vikinga pokazuje znakove nasilne smrti, a većina tih smrtnih slučajeva dolazi upravo iz službenih egzekucija. Dansko društvo također je imalo manji broj grobova s oružjem u usporedbi s Norveškom. Umjesto osobnog oružja, socijalni poredak u Danskoj održavao se političkom kontrolom, koja je posebno vidljiva u gradnji velikih utvrda tijekom vladavine kralja Haralda Bluetootha u 10. stoljeću.

Razlozi za razlike
Studija sugerira da je stroža društvena struktura u Danskoj smanjila učestalost nasilja, no istovremeno je centralizirala uporabu sile kroz službene kanale poput egzekucija. Nasuprot tome, decentralizirano društvo Norveške doživjelo je više nasilja među pojedincima, što je jasno vidljivo iz veće stope trauma na kosturima.

Širi značaj istraživanja
Ova istraživanja pridonose sve većem broju radova koji istražuju kako su društvene strukture utjecale na razine nasilja u povijesnim društvima. Slični obrasci zabilježeni su i u drugim dijelovima svijeta, poput Anda u Južnoj Americi i dijelovima Sjeverne Amerike, gdje su manje centralizirana društva također bilježila veće stope nasilja.

Jacobson se nada da će ovo istraživanje potaknuti razvoj novih modela objašnjenja, osobito u društvima u kojima su pisani izvori iz razdoblja oskudni ili potpuno nepostojeći. Istraživanje su proveli znanstvenici s norveškog Sveučilišta u Oslu, Njemačkog udruženja za arheologiju i Norveškog sveučilišta za znanost i tehnologiju.