Prije više od desetljeća, izvještaj Ujedinjenih naroda opisao je pojas Gaze kao mjesto gotovo nepodnošljivo za život, naglašavajući da će za promjenu tog stanja biti potrebni ogromni napori.

Danas, nakon šest mjeseci bombardiranja, masovnog raseljavanja i opsade od strane Izraela, zadatak obnove Gaze čini se gotovo nezamislivim.

Kao znanstvenik i inženjer sustava te istraživački direktor Centra za zdravlje i humanitarne sustave na Georgia Techu, bavim se proučavanjem križanja javnog zdravstva i obrazovanja s fokusom na optimizaciju sustava za učinkovit i jednak pristup osnovnim uslugama.

Znam da je u najboljim vremenima osmišljavanje složenih sustava koji uključuju ljude, zajednice, tehnologije i ograničene resurse – često s konfliktnim prioritetima i koji utječu na više segmenata društva – iznimno složen izazov. Raditi to usred geopolitičkog sukoba čini problem gotovo nerešivim.

Ali, ono s čime se sada suočavamo u Gazi potpuno je drugačije. Enklava se suočava s kaskadnim krizama – stanjem u kojem više međusobno povezanih kriza nastaje uzastopno ili istovremeno, svaka pokrećući ili pogoršavajući sljedeću. I koliko god teško bilo gledati izvan svakodnevnih užasa ratovanja u Gazi, doći će vrijeme kada će svijet početi okretati se oporavku i obnovi. Zabrinutost je da će kaskadne krize taj proces učiniti još težim i nadalje pojačati ljudske troškove ovog sukoba za godine koje dolaze.

Iza brojki žrtava Kako aludira izvještaj Ujedinjenih naroda iz 2012. godine koji dovodi u pitanje "živućnost" Gaze, okupirana enklava dugo se suočava s ozbiljnim problemima u osiguravanju potreba ljudi koji žive na jednom od najgušće naseljenih područja na svijetu. Moja majka, koja živi na Zapadnoj obali, često je posjećivala Gazu u svojstvu članice Palestinskog nacionalnog vijeća i Generalnog sekretarijata Opće unije palestinskih žena. Dijelila bi priče o bogatoj kulturi, ali i o vidljivim problemima poput stalnog mirisa kanalizacije i nezaposlenosti koja premašuje 45%.

Naravno, nakon mjeseci izraelskog bombardiranja koje je uslijedilo nakon napada Hamasa 7. listopada 2023., primarna briga odnosi se na živote ljudi. Već je sukob odnio više od 33,000 života u Gazi, prema zdravstvenim vlastima u Gazi.

Ali razaranje uzrokovano oružanim sukobima proteže se dalje od neposrednih žrtava. Uzročni putovi – to jest, niz događaja kroz koje će se osjetiti dugoročne posljedice – znače da će trenutni sukob gotovo sigurno dovesti do trajnih društvenih i zdravstvenih kriza. Istraživanja su pokazala da ove krize mogu zasjeniti uništenje koje proizlazi iz aktivnog sukoba, kako po obimu tako i po ozbiljnosti.

Analiza 13 nedavnih oružanih sukoba od strane Tajništva Ženevske deklaracije, inicijative podržane od UN-a, otkrila je da su neizravne smrti premašile izravne smrti u 12 od njih.

Izvještaj daje konzervativnu procjenu da na svaku osobu koja je izravno ubijena u ratu, četiri osobe umiru od njegovih neizravnih posljedica – stvari poput vodenih bolesti zbog nedostatka sigurne, čiste vode i uništenja objekata za sanitaciju vode, ili smrti zbog komplikacija pri porodu zbog poremećaja u zdravstvenim uslugama.

S obzirom na opseg i domašaj uništenja tijekom šest mjeseci bombardiranja, posljedični učinak rata u Gazi mogao bi biti još gori. I dok obično postoji kašnjenje prije nego što se ovi učinci osjete, u Gazi se oni već događaju. Ekonomski kolaps, uništenje infrastrukture, ekološka šteta i raseljavanje stvorili su multidimenzionalnu krizu.

Kompromitirani sustavi Da bismo razumjeli izazov prevladavanja kaskadnih kriza u Gazi, vrijedi pogledati trenutačni utjecaj dugotrajnog sukoba.

Rat je opustošio gospodarstvo enklave. UN je procijenio sredinom veljače da je gotovo polovica svih poljoprivrednih površina oštećena i da je navodno uništeno oko 70% gazeće ribarske flote.

U prvim mjesecima bombardiranja, gotovo 70% od 439,000 domova u Gazi i oko polovice svih zgrada – uključujući poslovne prostore – oštećeno je ili uništeno.

U međuvremenu, uništenje zdravstvene infrastrukture Gaze dovelo je do gašenja oko tri četvrtine bolnica i dvije trećine klinika primarne zdravstvene zaštite, ostavljajući samo 10 od 36 bolnica koje jedva funkcionišu – amputacije se obavljaju bez anestezije, a broj pobačaja povećan je za 300%.

Ova zdravstvena kriza dodatno je pogoršana nedostatkom čiste vode i osnovnih medicinskih potrepština. Doprinijela je porastu stopa zaraznih bolesti, akutnih respiratornih infekcija, teške dehidracije i dijareje.

Bolnice i klinike bore se s radom bez električne energije, a mnogi zdravstveni radnici su ozlijeđeni ili ubijeni, što drastično utječe na kapacitet zdravstvenog sustava. Mnoge škole i sveučilišta su uništeni, čineći obrazovanje nedostupnim. Kada rat završi, Palestinci u Gazi izaći će iz sukoba s duboko kompromitiranim sustavima obrazovanja, zdravstva, stanovanja i ekonomije.

Trošak obnove Svi su ti čimbenici međusobno povezani. Drugim riječima, pogoršavaju jedni druge i stvaraju kaskadni učinak negativnih posljedica za Palestince u Gazi. Uzmimo za primjer pitanje masovnog raseljavanja, s 1,7 milijuna ljudi prisiljenih napustiti domove koji su uglavnom uništeni: To utječe na sposobnost ljudi da zarade za život, dovodeći do povećanog siromaštva i većeg rizika od pothranjenosti.

Posljedice sukoba zahtijevaju obnovu više aspekata društva, uključujući socijalne strukture, zdravstvo, infrastrukturu i obrazovanje – sve što je na duboke načine narušeno.

Uzmimo obrazovanje kao još jedan primjer: Prekid školovanja za djecu ne utječe samo na pojedinačno učenje i razvoj, već ima i dugoročne implikacije za opću dobrobit zajednice. Trauma rata znači da će mnoga djeca suočiti s ozbiljnim izazovima čak i kada bombardiranje prestane. Ovaj gubitak obrazovanja ometat će mogućnosti zapošljavanja, što zauzvrat utječe na ukupno gospodarstvo.

Adresiranje ovog problema zahtijevat će integrirani pristup koji se ne usredotočuje samo na fizičku obnovu škola, već također razmatra kvalitetu obrazovanja i psihološku i socijalnu podršku za djecu. UN procjenjuje da će 1 milijun djece – gotovo svako dijete u Gazi – trebati podršku za mentalno zdravlje i psihosocijalnu podršku. U međuvremenu, rekonstrukcija javnozdravstvenih sustava Gaze zahtijevat će rješenja koja se ne tiču samo adresiranja neposrednih medicinskih potreba, već također razmatraju širu infrastrukturu – uključujući usluge mentalnog zdravlja i programe cijepljenja, kao i pružanje osnovnih lijekova.

Obnova gradova koji se suočavaju s kaskadnim krizama, kakvima se Gaza suočava, zastrašujuća je perspektiva. I iako zadatak trenutno može izgledati nepremostiv, uz suradnju, koordinaciju i hrabrost nije nedostižan.

Ali to je izazov koji postaje još teži s svakim danom dok rat u Gazi traje.

Original:
Dima Nazzal
Direktor stručne prakse, Georgia Institute of Technology