Većina ljudi se slaže da je širenje online dezinformacija ozbiljan problem, ali postoji manje konsenzusa o tome kako ga riješiti.

Mnoge predložene solucije fokusiraju se na način kako društvene mreže mogu ili bi trebale moderirati sadržaj koji njihovi korisnici objavljuju, kako bi spriječili širenje dezinformacija.

“Ovaj pristup stavlja kritičnu društvenu odluku u ruke profitnih kompanija. To ograničava sposobnost korisnika da odluče kome vjeruju. A platforme ne čine ništa kako bi se borile protiv dezinformacija koje korisnici dolaze iz drugih online izvora,” kaže Farnaz Jahanbakhsh SM ’21, PhD ’23, trenutno postdoktorand na Sveučilištu Stanford.

Ona i profesor David Karger s MIT-a predložili su alternativnu strategiju. Izgradili su ekstenziju za web preglednike koja omogućuje pojedincima da označe dezinformacije i identificiraju druge osobe kojima vjeruju u procjeni online sadržaja.

Njihov decentralizirani pristup, nazvan Trustnet ekstenzija za preglednike, daje moć da odluče što je dezinformacija u ruke pojedinaca, a ne centralne vlasti. Važno je napomenuti da univerzalna ekstenzija preglednika radi za bilo koji sadržaj na bilo kojoj web stranici, uključujući postove na društvenim mrežama, članke na agregatorima vijesti i videozapise na streaming platformama.

Kroz dvotjedno istraživanje, istraživači su otkrili da neobučeni pojedinci mogu koristiti alat za učinkovitu procjenu dezinformacija. Sudionici su izjavili da im je mogućnost procjene sadržaja, te vidjeti procjene drugih kojima vjeruju, pomogla u kritičkom razmišljanju o sadržaju.

“U današnjem svijetu, trivijalno je za loše aktere stvoriti neograničene količine dezinformacija koje izgledaju točno, dobro izvoreno i pažljivo argumentirano. Jedini način da se zaštitimo od ovog vala bit će oslanjanje na informacije koje su verificirane od strane pouzdanih izvora. Trustnet predstavlja viziju kako bi ta budućnost mogla izgledati,” kaže Karger.

Jahanbakhsh, koja je provela ovo istraživanje dok je bila diplomantica elektrotehnike i računalnih znanosti (EECS) na MIT-u, i Karger, profesor EECS-a i član Laboratorija za računalne znanosti i umjetnu inteligenciju (CSAIL), detaljno opisuju svoje nalaze u radu predstavljenom ovaj tjedan na ACM Konferenciji o ljudskim faktorima u računalnim sustavima.

Borba protiv dezinformacija
Ovaj novi rad nadovezuje se na njihovo prethodno istraživanje o borbi protiv online dezinformacija. Istraživači su izgradili društvenu mrežu pod nazivom Trustnet, koja je omogućila korisnicima procjenu točnosti sadržaja i specificiranje pouzdanih korisnika čije procjene žele vidjeti.

Međutim, u stvarnom svijetu, malo ljudi bi vjerojatno prešlo na novu društvenu mrežu, posebno kada već imaju prijatelje i sljedbenike na drugim platformama. S druge strane, traženje od društvenih mreža da korisnicima daju mogućnost procjene sadržaja bila bi teška bitka koja bi mogla zahtijevati zakonodavstvo. Čak i ako bi postojali propisi, oni bi malo učinili da zaustave dezinformacije na ostatku interneta.

Umjesto toga, istraživači su tražili rješenje koje nije vezano uz platformu, što ih je dovelo do izgradnje Trustnet ekstenzije za preglednike.

Korisnici ekstenzije kliknu na gumb za procjenu sadržaja, što otvara bočni panel gdje ga označe kao točan, netočan ili dovode u pitanje njegovu točnost. Mogu pružiti detalje ili objasniti svoj stav u pratećem tekstualnom okviru.

Korisnici također mogu identificirati druge osobe kojima vjeruju da pruže procjene. Zatim, kada korisnik posjeti web stranicu koja sadrži procjene tih pouzdanih izvora, bočni panel se automatski pojavljuje kako bi ih prikazao.

Osim toga, korisnici mogu odabrati praćenje drugih osoba osim svojih pouzdanih procjenitelja. Mogu odlučiti vidjeti procjene sadržaja od onih koje prate u pojedinačnim slučajevima. Također mogu koristiti bočni panel za odgovaranje na pitanja o točnosti sadržaja.

“Ali većina sadržaja s kojima se susrećemo na internetu je ugrađena u društvene mreže ili prikazana kao poveznica na agregatoru vijesti, poput naslovne stranice novinske web stranice. Štoviše, nešto što znamo iz prethodnih radova je da korisnici obično ne kliknu na poveznice kada ih dijele,” kaže Jahanbakhsh.

Kako bi zaobišli te probleme, istraživači su dizajnirali Trustnet ekstenziju za preglednike da provjerava sve poveznice na stranici koju korisnik čita. Ako su pouzdani izvori procijenili sadržaj na bilo kojoj povezanoj stranici, ekstenzija postavlja indikatore uz te poveznice i blijedi tekst poveznica na sadržaj koji je ocijenjen kao netočan.

Jedan od najvećih tehničkih izazova s kojima su se istraživači suočili bio je omogućiti funkcionalnost provjere poveznica, jer poveznice obično prolaze kroz više preusmjeravanja. Također su se suočili s izazovom donošenja dizajnerskih odluka koje bi odgovarale različitim korisnicima.

Različite procjene
Kako bi vidjeli kako bi pojedinci koristili Trustnet ekstenziju, proveli su dvotjednu studiju u kojoj je 32 pojedinca dobilo zadatak procijeniti dva sadržaja dnevno.

Istraživači su bili iznenađeni kada su vidjeli da je sadržaj koji su neobučeni korisnici odabrali za procjenu, poput savjeta za uređenje doma ili tračeva o slavnim osobama, često bio drugačiji od sadržaja koje procjenjuju profesionalci, poput novinskih članaka. Korisnici su također izjavili da bi cijenili procjene osoba koje nisu profesionalni provjeravatelji činjenica, kao što su liječnici za medicinski sadržaj ili imigranti za sadržaj vezan uz vanjske poslove.

“Mislim da to pokazuje da ono što korisnici trebaju i vrsta sadržaja koji smatraju važnim za procjenu ne odgovara točno onome što im se isporučuje. Decentralizirani pristup je skalabilniji, pa bi se moglo procijeniti više sadržaja,” kaže Jahanbakhsh.

Međutim, istraživači upozoravaju da omogućavanje korisnicima da biraju kome vjeruju može uzrokovati da se zatvore u vlastite mjehuriće i vide samo sadržaj koji se slaže s njihovim stavovima.

Ovaj problem bi se mogao ublažiti identifikacijom povjerljivih veza na strukturiran način, možda predlaganjem korisniku da prati određene pouzdane procjenitelje, poput FDA.

U budućnosti, Jahanbakhsh želi dalje proučavati strukturirane povjerljive veze i šire implikacije decentralizacije borbe protiv dezinformacija. Također želi proširiti ovaj okvir izvan dezinformacija. Na primjer, netko bi mogao koristiti alat za filtriranje sadržaja koji nije suosjećajan prema određenoj zaštićenoj skupini.

“Manje pažnje je posvećeno decentraliziranim pristupima jer neki ljudi misle da pojedinci ne mogu procijeniti sadržaj,” kaže ona. “Naše studije su pokazale da to nije točno. Ali korisnici ne bi trebali biti prepušteni sami sebi da shvate stvari. Možemo im omogućiti provjeru činjenica, ali na način koji im omogućuje da biraju sadržaj koji žele vidjeti.”

Izvor: Massachusetts Institute of Technology