Neuralink, tvrtka koju je Elon Musk osnovao 2016. godine, ima ambiciozan cilj implantiranja tehnologije u ljudski mozak koja bi omogućila kontrolu računala ili mobitela samo mislima. Ova tehnologija poznata je kao sučelje mozak-računalo (BCI).

Nakon godina eksperimenata na životinjama, Neuralink je nedavno najavio implantaciju jednog od svojih uređaja u ljudski mozak. Neurotehnologija, kao grana tehnologije, obećava olakšanje ljudske patnje i omogućavanje osobama s invaliditetom da povrate izgubljene sposobnosti.

Pitanje koje se postavlja jest: hoće li osobe bez invaliditeta također prigrliti tehnologiju koja se direktno povezuje s njihovim mozgom i živčanim sustavom? Što bi se moglo dogoditi u budućnosti kada bi ljudi mogli povezivati svoje mozgove s uređajima, infrastrukturom pa čak i drugim ljudima putem svojevrsnog interneta mozga i računala?

Vrijeme je da razmislimo o tim pitanjima. Medicinska stanja poput sindroma zaključane osobe onemogućuju ljudima komunikaciju ili kretanje udova. Neuralinkov uređaj prvotno je namijenjen vraćanju tih sposobnosti osobama s takvim stanjima putem kontrole računalnog kursora za komunikaciju ili korištenja robotske ruke za hranjenje.

Dugoročni ciljevi tvrtke, kako ih je iznio Musk, uključuju sposobnost pozivanja autonomnog vozila samo mislima. Ovi ciljevi sugeriraju da bi neurotehnologija mogla povezati ljude s različitim tehnološkim sustavima koji su trenutno u svakodnevnoj upotrebi.

Sučelje mozak-računalo (BCI) detektira električnu aktivnost u mozgu povezanu s namjerama osobe. Na primjer, ako osoba želi pomaknuti kursor udesno, može zamisliti kako maše rukom. Ova moždana aktivnost dekodira se i pretvara u naredbu za kursor.

Ovaj pristup može raditi s robotskom rukom, svjetlima u pametnom domu, videoigrom ili čak dronom ili robotom. BCI se može smatrati univerzalnim kontrolerom ili, kako je to opisao istaknuti neuroznanstvenik profesor Rafael Yuste, iPhoneom za mozak.

Neurotehnologija se može invazivno implantirati u mozak ili živčani sustav, ili dolaziti u obliku nosive tehnologije, poput slušalica ili naušnica. Kontrolori zračnog prometa s vanjskim slušalicama mogu imati svoje mozgove nadzirane kako bi ih se upozorilo kada im razina pažnje opada.

U kineskim srednjim školama već se koriste sustavi za nadzor moždane aktivnosti učenika od strane učitelja. Tvrtka Brainwave Science nudi proizvod sigurnosnim službama i policiji koji može pratiti moždanu aktivnost osumnjičenika tijekom ispitivanja.

Međutim, stvari bi mogle otići još dalje, jer se testiraju oblici izravne komunikacije mozak-mozak. Umjesto da zovete prijatelja ili šaljete poruku, jednog dana biste mogli komunicirati telepatski. Rudimentarni oblici izravne komunikacije mozak-mozak između ljudi (pa čak i između ljudi i različitih životinja) već su postignuti.

Različite vojske također su zainteresirane za potencijal "super vojnika" poboljšanih neurotehnologijom, jer bi mogli učinkovitije djelovati u zahtjevnim okruženjima, poput urbanih područja. To bi uključivalo sustave oružja, senzore i nadzor ljudskih mozgova vojnih osoblja u distribuiranom sustavu kontrole bojišta. Posebno upečatljiv primjer ovog pristupa dolazi u obliku robotskih pasa kontroliranih mislima, koje je nedavno demonstrirala australska vojska.

Ovo podsjeća na fiktivnu Borg civilizaciju iz Star Treka, koja je sličan spoj biologije i strojeva. Vanzemaljski Borg su pojedinci povezani neurotehnologijom koji djeluju zajedno kao entitet. Posljedice međusobno povezanog sustava ljudi i strojeva omogućenih neurotehnologijom nešto su o čemu bismo trebali početi razmišljati, zajedno s vrijednostima koje bi takvo društvo moglo imati.

Možemo zamisliti različite scenarije. U budućnosti, moguće je da bi oni koji upravljaju kritičnom infrastrukturom u gradovima mogli imati svoje mozgove nadzirane kako bi se spriječile nesreće. Osobe s poteškoćama u kretanju mogle bi sve više komunicirati s uređajima u svom domu, uključujući paljenje i gašenje svjetla te kontrolu kućnih robota putem sučelja mozak-računalo.

U nekom trenutku, osobe bez invaliditeta mogle bi također odlučiti odbaciti ručne daljinske upravljače i umjesto toga kontrolirati uređaje svojim mozgom. Zatvorenici i prijestupnici u zajednici mogli bi se nadzirati u stvarnom vremenu kako bi se procijenilo njihovo mentalno stanje.

S vremenom bi ove zasebne primjene mogle početi stvarati međusobne veze u službi poboljšane učinkovitosti, komercijalne koristi i društvene kontrole. Neurotehnologija bi mogla postati ključna infrastruktura koja postaje glavno sučelje ljudskih odnosa s tehnološkim sustavima.

Iz svega ovoga proizlazi da je potrebno razmišljati o ljudskim pravima i širim pravnim implikacijama neurotehnologije. No, velik dio rasprave je prilično individualistički orijentiran i zanemaruje šire društvene implikacije promjenjivih ljudskih odnosa s tehnološkim sustavima.

Zato je potrebna rasprava o većoj svrsi neurotehnologije, njenoj upotrebi i implikacijama. To zahtijeva doprinos različitih grupa, kao što su stručnjaci za infrastrukturu, dizajneri, arhitekti, stručnjaci za ljudsko-računalnu interakciju i zajedničke grupe.

Neurotehnologija će vjerojatno imati različite učinke na društvo: u kući, na radnom mjestu, u kaznenom sustavu i mrežama infrastrukture.

Razmatranje novonastalih pitanja u ovim različitim sektorima trebalo bi nam omogućiti da predvidimo štete i koristi neurotehnologije. To će nam omogućiti oblikovanje njenog razvoja kako bi podržala ljude i okoliš.

Parafrazirajući Borg: otpor možda ipak nije uzaludan.

Original:
Simon Marvin
Direktor Urbanističkog instituta Sveučilišta u Sheffieldu
Allan McCay
Akademski suradnik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Sydneyu