Pad emisija žive uzrokovanih ljudskim djelovanjem: nova saznanja

U najnovijim znanstvenim istraživanjima dolazi do ohrabrujućih zaključaka o smanjenju emisija žive, jednog od najopasnijih zagađivača, koji ulazi u atmosferu kao nusproizvod ljudskih aktivnosti. Analize su pokazale da je u periodu od 2005. do 2020. godine koncentracija žive u atmosferi opala za približno 10%, suprotno onome što su globalni inventari emisija pokazivali kroz svoje procjene. Ova otkrića temelje se na podacima prikupljenima sa 51 postaje za praćenje atmosferske žive na sjevernoj hemisferi, a istraživači su koristili napredne metode modeliranja kako bi bolje razumjeli što je uzrokovalo ovaj pozitivan trend.

Iako globalni inventari procjenjuju emisije zagađenja na temelju prosječnih stopa emisija koje uključuju aktivnosti poput spaljivanja ugljena ili rudarenja zlata, ovi modeli često ne uzimaju u obzir stvarna mjerenja koja dolaze s terena. Ovo ukazuje na potrebu za konstantnim praćenjem stvarnih podataka kako bi se unaprijedili modeli predviđanja i politike za buduće emisije. Takvi rezultati donose važne implikacije za znanstvenike i kreatore politika koji traže bolji uvid u globalne trendove onečišćenja i zdravlje našeg planeta.

Što su pokazali rezultati praćenja?

Studije su pokazale da je smanjenje atmosferske koncentracije žive vjerojatno povezano s manjim emisijama iz ljudskih izvora, uključujući smanjenje uporabe žive u industrijskim procesima, napredak u kontroli zagađenja te prelazak na čišće izvore energije. Primjerice, značajno smanjenje uporabe žive u malom rudarenju zlata predstavlja važan korak ka smanjenju globalnih emisija. Rudarenje zlata, osobito u nerazvijenim područjima, koristi živu za izdvajanje zlata iz tla, što doprinosi velikom postotku ukupne emisije žive u atmosferu.

Iako je Minamata konvencija, međunarodni ugovor potpisan 2013. godine s ciljem smanjenja emisija žive, bila ključni korak naprijed, stvarni podaci ukazuju da emisije opadaju i brže nego što su neki globalni inventari pretpostavljali. Međutim, i dalje postoje izazovi u preciznom modeliranju emisija žive zbog specifičnih svojstava ovog metala. Živa je jedini metal koji je tekuć na sobnoj temperaturi, što znači da lako ulazi u atmosferu i iz nje se može ponovno emitirati iz prirodnih „spremnika“ kao što su oceani i tlo. Ovi faktori čine preciznu procjenu emisija žive složenijom.

Metode istraživanja i izazovi u modeliranju

Znanstvenici su u ovoj studiji koristili dvije glavne metode modeliranja emisija: biogeokemijsko box modeliranje i kemijsko transportno modeliranje. Obje metode omogućile su istraživačima da provedu tisuće simulacija kako bi procijenili različite scenarije emisija i bolje razumjeli utjecaj meteoroloških i regionalnih varijacija na koncentraciju žive u atmosferi. Iako su rezultati ovih modela sugerirali nekoliko mogućih faktora, smanjenje emisija iz ljudskih izvora bilo je najvjerojatniji razlog za zabilježeni pad atmosferske žive.

Međutim, globalni inventari i dalje pokazuju razlike u procjenama emisija. Jedan od razloga za ovaj nesrazmjer može biti nedostatak podataka iz određenih zemalja, osobito onih gdje se rudarenje zlata odvija u udaljenim i slabo dostupnim područjima. Također, postaje za praćenje atmosferske žive su manje razvijene u odnosu na one za praćenje drugih zagađivača poput metana, što otežava točno praćenje globalnih trendova emisija.

Potreba za dugoročnim praćenjem

Rezultati ove studije naglašavaju važnost dugoročnog praćenja emisija i uspostave više postaja za praćenje žive diljem svijeta. Znanstvenici također napominju kako je daljnje istraživanje nužno za bolju procjenu emisija iz proizvoda koji sadrže živu, poput termometara ili druge opreme. Ovi proizvodi, kada se odbace, mogu ispuštati živu u atmosferu tijekom dugog vremenskog razdoblja, što dodatno komplicira praćenje emisija.

U budućnosti se očekuje međunarodna suradnja znanstvenika koja će omogućiti bolju procjenu emisija i pomoći u postizanju globalnih ciljeva za smanjenje zagađenja živom. S obzirom na dosadašnje rezultate, optimizam raste da će se emisije nastaviti smanjivati, ali potrebno je još rada kako bi se osiguralo kontinuirano smanjenje emisija žive i bolja zaštita zdravlja ljudi i okoliša.

Izvor: Massachusetts Institute of Technology