Mnogi novinski članci koji izvještavaju o osobama koje su doživjele stotu, pa čak i sto desetu godinu života, često postavljaju pitanje: "Što ste učinili da živite tako dugo?"

Obično se kao odgovor istakne nešto zanimljivo i neočekivano. Recimo, jedenje ribe i krumpira svakog petka, ispijanje čaše jakog alkohola svaki dan, doručak sa slaninom svakog jutra, vino i čokolada.

Iako ovakve priče privlače pažnju, zapravo ne pridonose razumijevanju zašto su neki ljudi živjeli tako dugo. Dopustite mi da objasnim zašto, koristeći primjere iz povijesti, statistike i logike.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata, saveznički statističari primijenili su svoje vještine kako bi smanjili broj bombardera koji su bili oboreni od neprijateljske vatre. Analizirajući oštećenja na bombarderima koji su se vratili s misija, mogli su napraviti karte najčešće oštećenih dijelova aviona kako bi na te dijelove dodali skupi, teški oklop.

No, tu se pojavljuje statističar Abraham Wald koji zagovara potpuno suprotno. Avioni koje analiziraju su oni koji su se vratili s oštećenjima, no što je s onima koji se nisu vratili?

Wald tvrdi da bi oklop trebalo dodati na mjesta koja nisu oštećena na avionima koji su se vratili, jer avion pogođen na tim neoštećenim mjestima vjerojatno je oboren i nije se vratio.

Fenomen koji je ovdje ključan naziva se pristranost preživljavanja. Riječ je o kognitivnoj i statističkoj pristranosti koja nastaje kad se uzmu u obzir samo oni koji su "preživjeli", zanemarujući one koji nisu.

Primjeri toga mogu biti apsurdni. Zamislite skupinu od 100 ljudi koji su cijeli život pušili. Kao skupina, pušači bi vjerojatno umrli ranije od raka, bolesti pluća ili srčanih bolesti, no jedan ili dvoje bi mogli izbjeći te sudbine i doživjeti stotu godinu. A sada zamislite novinara koji intervjuira sretnika na njegovom stotom rođendanu s onim klasičnim pitanjem: "Čemu pripisujete svoje uspješno starenje?"

"Pušenju paketa cigareta dnevno," odgovara novoimenovani stogodišnjak.

Iako se čini očitim, pristranost preživljavanja prisutna je posvuda u društvu. Svi možemo pomisliti na onog jednog slavnog glumca ili poduzetnika koji su uspjeli unatoč poteškoćama, koji su naporno radili, vjerovali u sebe i jednog dana ostvarili uspjeh. No, rijetko čitamo ili čujemo o nebrojenim primjerima ljudi koji su pokušali, dali sve od sebe i nikada nisu uspjeli.

To nije dobra medijska priča. No, stvara pristranost jer primarno čujemo o uspjesima, a nikada o neuspjesima. Ova pristranost odnosi se na naše percepcije arhitekture (uglavnom velike građevine iz određenog razdoblja "preživljavaju"), financija (često čujemo primjere ljudi koji su uspjeli u rizičnim ulaganjima, oni koji ne uspiju ne prodaju knjige ili planove za samopomoć) i na planove karijere ("Ako naporno radite i odustanete od fakulteta, možete biti uspješni sportaš poput mene," kažu oni koji su uspjeli).

Radim s različitim starijim osobama i često uključujemo ekstremne primjere koji su doživjeli izuzetno visoku dob. Trenutno proučavamo osobe starije od 65 godina koje su održale iznimno visoku razinu tjelovježbe u starijoj dobi i održale izvrsno zdravlje.

Oni su fenomenalni primjeri starijih ljudi, mnogi od njih su brži, spremniji i snažniji od mene po mnogim mjerilima koja provodimo u laboratoriju, unatoč tome što su gotovo dvostruko stariji od mene.

Iako znamo da je njihova cjeloživotna tjelovježba povezana s njihovim iznimno dobrim zdravljem u starijoj dobi, još uvijek ne možemo izravno reći da jedno uzrokuje drugo. Možda su ljudi koji su visoko aktivni zaštićeni od kroničnih bolesti poput raka, dijabetesa i srčanih bolesti. No, također je moguće da su ti ljudi i dalje aktivni u starijoj dobi jer nisu patili od raka, dijabetesa ili srčanih bolesti ranije u životu.

Suprotno tome, moguće je da postoji neki nepoznati treći čimbenik kod ovih osoba koji ih održava zdravima i odvojeno ih potiče na vježbanje.

Radi jasnoće, postoje stvari koje znanstvenici poput mene će reći na pažljivo ograničen, znanstveni način koje će vjerojatno pomoći da živite dulje. Biti vrlo fizički aktivan, ne jesti previše i ne pušiti su sve na tom popisu, zajedno s općenito pozitivnim pogledom na život i, naravno, odabirom pravih roditelja i djedova i baka.

Korelacija ne znači uzročnost. Taj se koncept neprestano naglašava studentima na znanstvenim fakultetima. Tako naš mozak funkcionira, vidimo uzorak između dviju varijabli i pretpostavimo da su na neki način povezane. No često, kao u pristranosti preživljavanja, ne gledamo sve podatke i stoga nalazimo uzorke gdje ih nema.

Dok razmatramo ovaj fenomen, važno je razumjeti da je pristranost preživljavanja primjer kognitivne greške koja može značajno utjecati na naše percepcije i odluke. Primjerice, kada mediji ističu uspjehe pojedinaca koji su dosegli izuzetnu dob, često ne uzimaju u obzir mnoge druge koji nisu dosegli takvu starost usprkos sličnim životnim navikama ili okolnostima. To može dovesti do pogrešnog shvaćanja uzroka i posljedica u javnosti, što je posebno opasno kada se radi o zdravstvenim savjetima i preporukama.

Slično, kada razmatramo uspjehe u bilo kojem području, bilo da je riječ o karijeri, financijama ili osobnom ostvarenju, važno je uzeti u obzir cijelu sliku, a ne samo one primjere koji su dovoljno sretni ili iznimni da prežive ili uspiju unatoč poteškoćama. Mnogi ljudi ulože isti trud i posjeduju slične sposobnosti, ali ne dožive isti uspjeh zbog različitih okolnosti ili čak čiste sreće.

Stoga, dok je inspirativno i motivirajuće čuti priče o osobama koje su preživjele protiv svih izgleda, one ne bi trebale biti osnova za savjete o životnom stilu ili odluke koje utječu na naše zdravlje i dobrobit. Umjesto toga, potrebno je razmotriti širu sliku i osloniti se na opsežna istraživanja koja uključuju velike skupine ljudi kako bi se došlo do pouzdanih zaključaka.

U svom radu s osobama starije dobi koje su izuzetno aktivne, nastojimo prikupiti što više podataka kako bismo razumjeli ne samo očite prednosti njihovog načina života, već i potencijalne skrivene faktore koji mogu doprinijeti njihovoj dugovječnosti i zdravlju. Na primjer, moguće je da genetika, socijalni uvjeti ili čak ranije životne navike igraju važnu ulogu u njihovoj sposobnosti da ostanu aktivni i zdravi.

Ovaj pristup omogućuje nam da izbjegnemo zamke pristranosti preživljavanja i da razvijemo mnogo cjelovitije razumijevanje faktora koji doprinose zdravlju i dugovječnosti. Na taj način možemo bolje savjetovati sve dobne skupine o najboljim praksama za održavanje zdravlja i vitalnosti, ne oslanjajući se samo na anegdotalne dokaze ili izolirane primjere.

Kroz razumijevanje ovih složenih interakcija, postajemo oprezniji u tumačenju podataka i izbjegavamo prebrze zaključke koji bi mogli biti više štetni nego korisni. Ovaj znanstveni i metodični pristup ključan je za razvoj efikasnijih javnozdravstvenih strategija i boljeg razumijevanja stvarnih uzroka i čimbenika koji utječu na naše zdravlje i dobrobit.

Sve u svemu, dok su priče o stogodišnjacima koje čujemo fascinantne i ponekad zabavne, one bi trebale služiti kao podsjetnik na kompleksnost ljudskog života i ograničenja popularnih narativa o zdravlju i dugovječnosti. Umjesto da se oslanjamo na pojedinačne primjere, trebali bismo težiti razumijevanju šireg konteksta i koristiti znanstvene metode za izvlačenje pouzdanih i primjenjivih znanja o tome kako živjeti duže i zdravije.

Original:
Bradley Elliott
Viši predavač fiziologije na Sveučilištu Westminster