Uvod: Kanal Istanbul i razlozi iza projekta

Projekt Kanal Istanbul jedan je od najambicioznijih infrastrukturnih poduhvata u povijesti Turske, zamišljen kao novi pomorski prolaz koji bi povezao Crno i Mramorno more. Projekt je prvi put najavio predsjednik Recep Tayyip Erdogan 2011. godine, a njegova je svrha rasteretiti promet na Bosporu, jednom od najprometnijih pomorskih puteva na svijetu. Ova nova 45 kilometara duga vodena veza trebala bi poslužiti kao alternativa postojećem tjesnacu Bospor, čime bi se omogućio brži i sigurniji prolaz brodova, uz smanjenje rizika od nesreća, zagušenja, te zaštitu središnjih dijelova Istanbula od potencijalnih ekoloških katastrofa uzrokovanih prolaskom velikih naftnih tankera.

Podjele u javnosti: Ekološka zabrinutost i protivljenje

Kanal Istanbul od samog početka izaziva veliku podjelu mišljenja. Dok turska vlada tvrdi da će projekt donijeti gospodarsku dobrobit i smanjiti opterećenje Bosfora, ekolozi i politički protivnici upozoravaju na ozbiljne posljedice koje kanal može izazvati. Turski ministar infrastrukture naglasio je kako će gradnja dvije "pametne" nove zajednice uz kanal privući najmanje pola milijuna stanovnika te otvoriti razne gospodarske mogućnosti, što je ključno za oporavak gospodarstva zemlje koje se bori s visokom nezaposlenošću [10].

No, mnogi protivnici smatraju da će projekt, osim gospodarskog rasta, uzrokovati nepopravljivu štetu okolišu. Posebno je izražena zabrinutost za ekološku ravnotežu Crnog i Mramornog mora. Prema izjavi poznatog turskog morskog biologa Cemala Saydama, kanal će narušiti osjetljivu ravnotežu između dviju morskih masa, promijeniti salinitet i destabilizirati prirodnu dinamiku vodenih tokova, što će imati katastrofalne posljedice za morske ekosustave [8].

Utjecaj na političku i međunarodnu scenu

Osim ekoloških, projekt izaziva i međunarodne političke tenzije, posebno u odnosima između Turske i Rusije. Kanal Istanbul neće biti pokriven Međunarodnom konvencijom iz Montreuxa iz 1936. godine, koja regulira plovidbu Bosporom i Dardanelima te ogranićava prisutnost stranih ratnih brodova u Crnom moru na najviše 21 dan. Ovo otvara vrata za potencijalno povećanje NATO-ove mornaričke prisutnosti, što Rusija smatra ozbiljnom prijetnjom svojim strateškim interesima u regiji [8].

Turska vlada smatra da je projekt prilika za poboljšanje pregovaračkih pozicija s Moskvom i utvrđivanje vlastite uloge u širem geopolitičkom kontekstu. Analitičari tvrde da će pristup Crnom moru postati ključna točka u nadolazećim godinama, posebno s obzirom na eskalaciju NATO-Rusija napetosti zbog sukoba u Ukrajini [8].

Otpor lokalne zajednice i oporbe

Istanbulov gradonačelnik Ekrem Imamoglu jedan je od najglasnijih protivnika projekta Kanal Istanbul. On je projekt opisao kao "noćnu moru" te istaknuo da je gradska uprava primila niz upozorenja znanstvenika o potencijalnim štetama. Prema njemu, kanal neće samo narušiti ekološku ravnotežu, nego će ozbiljno ugroziti i gradsku opskrbu pitkom vodom [8]. Tvrdi kako vlada nije konzultirala morske znanstvenike niti je učinkovito provela studije utjecaja na okoliš, što ukazuje na manjak transparentnosti u planiranju projekta.

Osim ekološkog pitanja, postoje i dodatne brige oko financiranja. Većina vodećih turskih banaka odbija sudjelovati u financiranju projekta zbog svojih međunarodnih obveza za potporu ekološki održivim projektima. Procijenjeni trošak kanala iznosi čak do 65 milijardi dolara, a pitanje je hoće li vlada uspjeti pronaći sredstva za dovršetak [8].

Rizici za okoliš i potencijalni potresi

Jedna od glavnih briga povezanih s projektom jest rizik od uništenja nekih od posljednjih šumskih rezervata u regiji. Gradnja kanala proći će kroz šumska područja sjeverozapadno od Istanbula, čime će se dodatno smanjiti zelene površine grada. Također, geolozi upozoravaju da bi izgradnja novog kanala mogla povećati rizik od šteta u slučaju velikog potresa, što je izrazito važno uzimajući u obzir seizmičku aktivnost Turske [9]. Gradonačelnik Imamoglu naglasio je da je projekt mosta preko planiranog kanala u izradi već od 2006. godine, no to se više odnosi na ceste i infrastrukturu nego na sam kanal.

U konačnici, bez obzira na potencijalne gospodarske koristi, ostaje mnogo pitanja koja treba riješiti. Kritičari se pitaju je li ekonomski dobitak vrijedan dugoročnih ekoloških šteta i geopolitičkih rizika koje nosi gradnja kanala. Protivnici projekta istaknuli su da će kanal utjecati na opskrbu pitkom vodom za Istanbul, a prijeti i uništenjem ekosustava i povećanjem ekoloških rizika u čitavoj regiji. S obzirom na to da se projekt nalazi u samom početku, budućnost Kanala Istanbul i dalje ostaje neizvjesna.