Migracija i azil su već godinama osjetljive teme u Europi, izazivajući duboke podjele među državama članicama EU-a. S približavanjem izbora za Europski parlament 2024., ove su teme ponovno u središtu političkih rasprava. Političke stranke zauzimaju različite stavove, od prijedloga za trostruko povećanje broja zaposlenih u Frontexu, agenciji EU za granice, do potpunog ukidanja iste.

U travnju, Europski parlament usvojio je pakt o migracijama i azilu, što predstavlja veliku reformu migracijske politike nakon gotovo desetljeća rada. Pakt ima za cilj poboljšati upravljanje imigracijom i azilom na vanjskim granicama EU, te olakšati vraćanje odbijenih tražitelja azila u njihove matične zemlje.

Pakt također uvodi niz "solidarnih mjera", prema kojima manje opterećene zemlje moraju pružiti podršku onima s većim brojem zahtjeva za azil. Konačno, omogućuje tražiteljima azila da se zaposle ako na odluku o njihovom zahtjevu čekaju duže od šest mjeseci. Kritičari pakta tvrde da isti narušava ljudska prava tražitelja azila ograničavanjem njihovog prava na žalbu.

Istovremeno, vlade Poljske i Mađarske glasovale su protiv pakta i izjavile da ga neće ratificirati. Obje zemlje, zajedno s Češkom, prekršile su zakon EU 2015. odbijanjem prihvaćanja tražitelja azila premještenih iz drugih država članica.

Međutim, prema našim nedavnim istraživanjima, građani Europe nisu toliko polarizirani po ovom pitanju kao njihove vlade. U različitim državama članicama, ljudi imaju iznenađujuće slične preferencije, uključujući snažnu podršku za omogućavanje rada tražiteljima azila.

Anketirali smo ukupno 18.176 ljudi u deset država članica EU (Poljska, Mađarska, Hrvatska, Slovenija, Bugarska, Danska, Njemačka, Austrija, Španjolska i Portugal) o njihovim očekivanjima od migracijske i azilne politike.

Pitali smo za mišljenja o nekoliko elemenata: kontrola vanjskih granica EU, raspodjela tražitelja azila među državama članicama, sloboda kretanja, pravo na rad i trošak politike za prosječnog poreznog obveznika. Ispitanici su višekratno birali između dva različita paketa politika, pri čemu smo nasumično varirali ove aspekte.

Ispitanici su bili oko 17%-18% skloniji odabrati politiku koja omogućava pristup tržištu rada, u usporedbi s politikom bez prava na rad. Međutim, nisu podržavali slobodu kretanja tražitelja azila i preferirali su da žive na određenom mjestu (ispitanici su bili 8,3% skloniji odabrati ovu opciju).

Očekivano, otkrili smo da većina ljudi želi da politika bude jeftina (ispitanici su bili 15% skloniji odabrati ovu opciju). I, iako bi pozdravili povećanu zaštitu na vanjskim granicama EU, to nije bila primarna važnost.

Ove preferencije dijele građani svih anketiranih zemalja, bez obzira na njihovu dob, spol ili razinu obrazovanja. Građani zemalja koje su u prošlosti doživjele veliki priljev tražitelja azila (Njemačka, Španjolska, Austrija, Portugal) žele imati mogućnost premještanja novih tražitelja azila u manje opterećene zemlje. Za one u drugim zemljama, pitanje raspodjele tražitelja azila među državama članicama je samo marginalno važno – ljudi su uglavnom više zabrinuti za domaću politiku nego za rješenja na razini EU.

Utjecaj rata u Ukrajini
Podatke smo prikupili neposredno prije izbijanja rata u Ukrajini, a potom ponovno anketirali u Poljskoj, Mađarskoj i Njemačkoj odmah nakon. Željeli smo znati je li napetost uzrokovana naglim priljevom milijuna ratnih izbjeglica promijenila očekivanja ljudi o azilnoj politici u najviše pogođenim zemljama.

Nekoliko tjedana nakon ruske invazije, preko 6 milijuna ukrajinskih izbjeglica ušlo je u EU. Dočekani su s ogromnim valom podrške i ponuđena im je posebna privremena zaštita koja im omogućuje zapošljavanje i slobodno kretanje unutar EU.

Međutim, društva koja su primala izbjeglice iskusila su znatan pritisak, s radikalno povećanom potražnjom za socijalnim uslugama i rastućom konkurencijom na tržištu rada. S druge strane, blizina rata i kulturna sličnost izbjeglica s građanima EU mogli su ih učiniti općenito otvorenijima prema tražiteljima azila.

Istraživanja preferencija prema različitim vrstama imigranata pokazala su malo ili nimalo promjene u općem stavu prema izbjeglicama i tražiteljima azila među europskom javnosti nakon ruske invazije na Ukrajinu.

Ponovno smo anketirali ispitanike u Njemačkoj, Poljskoj i Mađarskoj – zemljama najizloženijima priljevu izbjeglica iz Ukrajine u našem originalnom istraživanju – kako bismo vidjeli je li rat promijenio njihove preferencije. Zanimljivo, otkrili smo da su poljski i mađarski građani postali još voljniji omogućiti tražiteljima azila pristup tržištu rada, te nešto otvoreniji prema njihovoj slobodi kretanja.

Dok vlade ostaju podijeljene oko ovih pitanja, naši nalazi pokazuju da su europski građani uglavnom složni, podržavajući politiku oprezne gostoljubivosti. To nam daje nadu da pitanje migracija može preći iz dijeljenja u ujedinjavanje Europe, te da EU može usvojiti migracijsku politiku koja odgovara njezinim vrijednostima. Međutim, da bi se to dogodilo, političari širom EU morat će slušati svoje birače.

Original:
Natalija Letki
Izvanredni profesor, Sveučilište u Varšavi
David Walentek
Postdoktorat, Sveučilište Ghent
Peter Thisted Dinesen
Profesor političkih znanosti na Sveučilištu u Kopenhagenu
Ulf Liebe
Profesor sociologije i kvantitativnih metoda na Sveučilištu Warwick