Znanstvenici s Kalifornijskog sveučilišta u San Franciscu (UCSF) nedavno su objavili rezultate pilot studije koja otvara nova vrata u razumijevanju i potencijalnom tretmanu Parkinsonove bolesti. Istraživanje se usredotočilo na psilocibin, psihoaktivni spoj prisutan u određenim vrstama gljiva poznatim kao 'čarobne gljive', ispitujući njegovu sigurnost i potencijalne terapijske učinke kod pacijenata oboljelih od ove kompleksne neurodegenerativne bolesti.

Parkinsonova bolest, progresivni poremećaj koji primarno pogađa živčani sustav, manifestira se kroz širok spektar simptoma, od kojih su najprepoznatljiviji motorički problemi poput tremora, ukočenosti mišića, sporosti pokreta i poteškoća s ravnotežom. Procjenjuje se da samo u Sjedinjenim Američkim Državama oko milijun ljudi živi s ovom dijagnozom, dok se globalne brojke penju i do 10 milijuna. Uzrok bolesti leži u postupnom odumiranju neurona u specifičnom dijelu mozga (substantia nigra) koji su odgovorni za proizvodnju dopamina, ključnog neurotransmitera za kontrolu pokreta.

Međutim, Parkinsonova bolest nije isključivo bolest pokreta. Često je prate i brojni nemotorički simptomi koji značajno utječu na kvalitetu života oboljelih. Među njima su posebno izraženi poremećaji raspoloženja, poput depresije i anksioznosti, koji pogađaju značajan postotak pacijenata, ponekad i do 50%. Zanimljivo je da se ovi simptomi mogu pojaviti godinama prije nego što motorički problemi postanu očiti. Osim toga, pacijenti se mogu suočavati i s kognitivnim poteškoćama, problemima sa spavanjem, umorom i gubitkom njuha.

Izazovi u liječenju i potraga za novim pristupima

Trenutno dostupne terapije za Parkinsonovu bolest, poput lijeka levodope koji nadoknađuje nedostatak dopamina, primarno su usmjerene na ublažavanje motoričkih simptoma. Iako mogu biti vrlo učinkovite u ranijim fazama bolesti, s vremenom njihova djelotvornost može opadati, a mogu se pojaviti i nuspojave poput nekontroliranih pokreta (diskinezija). Što je još važnije, postojeći lijekovi ne zaustavljaju niti usporavaju temeljni proces neurodegeneracije – odumiranje moždanih stanica.

Poseban izazov predstavlja liječenje nemotoričkih simptoma, naročito depresije i anksioznosti. Standardni antidepresivi često ne pokazuju zadovoljavajuću učinkovitost kod pacijenata s Parkinsonovom bolešću, što sugerira da bi promjene raspoloženja mogle biti intrinzični dio samog neurodegenerativnog procesa, a ne samo psihološka reakcija na bolest. Postoji zabrinjavajuća povezanost između lošeg raspoloženja i bržeg fizičkog propadanja kod ovih pacijenata, čineći poremećaje raspoloženja snažnijim prediktorom kvalitete života od samih motoričkih simptoma.

U tom kontekstu, istraživači neprestano tragaju za novim terapijskim strategijama koje bi mogle ciljati ne samo simptome, već i potencijalne uzročne mehanizme bolesti, uključujući neuroinflamaciju i smanjenu neuroplastičnost (sposobnost mozga da se mijenja i prilagođava). Upravo je ovdje psilocibin stupio na scenu kao potencijalni kandidat.

Pilot studija UCSF-a: Sigurnost i neočekivani rezultati

S obzirom na prethodna istraživanja koja su ukazivala na potencijal psilocibina u liječenju depresije i anksioznosti kod drugih populacija, tim s UCSF-a, okupljen u okviru Programa za translacijska psihodelična istraživanja (TrPR), odlučio je istražiti njegovu primjenu kod Parkinsonove bolesti. Primarni cilj inicijalne, pilot studije bio je procijeniti sigurnost i podnošljivost psilocibina kod ove specifične skupine pacijenata, budući da se radilo o prvom takvom ispitivanju psihodelika kod osoba s bilo kojom neurodegenerativnom bolešću.

U studiji je sudjelovalo dvanaest pacijenata (sedam muškaraca i pet žena) s blagim do umjerenim oblikom Parkinsonove bolesti. Protokol je uključivao primanje relativno niske doze psilocibina (10 mg), a dva tjedna kasnije i više doze (25 mg). Ključni dio protokola bila je i psihoterapijska podrška – pacijenti su sudjelovali u ukupno osam psihoterapijskih sesija, prije i nakon primanja psilocibina. Tijekom i nakon intervencije, istraživači su pažljivo pratili eventualne nuspojave te procjenjivali promjene u raspoloženju, kognitivnim funkcijama i motoričkim sposobnostima.

Rezultati, objavljeni u časopisu *Neuropsychopharmacology*, nadmašili su početna očekivanja usmjerena primarno na sigurnost. Iako je gotovo svaki sudionik iskusio neke prolazne nuspojave tijekom djelovanja psilocibina, poput anksioznosti, mučnine ili povišenog krvnog tlaka, one nisu bile ozbiljne prirode i nisu zahtijevale medicinsku intervenciju. Najvažnije, nije zabilježeno pogoršanje motoričkih simptoma Parkinsonove bolesti.

Ono što je iznenadilo istraživače bili su značajni pozitivni učinci. Sudionici su pokazali klinički relevantna poboljšanja u raspoloženju, kognitivnim funkcijama te, neočekivano, i u motoričkim simptomima. Ova poboljšanja bila su vidljiva već tjedan dana nakon primjene psilocibina, a zadržala su se i mjesec dana kasnije. Posebno je intrigantno da su poboljšanja raspoloženja ostala statistički značajna čak i tri mjeseca nakon intervencije, dugo nakon što je sam spoj eliminiran iz organizma.

Moguća objašnjenja i budući smjerovi

Znanstvenici razmatraju nekoliko hipoteza koje bi mogle objasniti ove obećavajuće, premda preliminarne, nalaze. Jedna mogućnost jest da je primarni učinak psilocibina na poboljšanje raspoloženja indirektno doveo do boljitka u kognitivnim i motoričkim funkcijama. Kada se pacijenti osjećaju bolje, motiviraniji su za socijalizaciju i fizičku aktivnost, što su ključni elementi suportivne terapije za Parkinsonovu bolest.

Druga, intrigantnija teorija sugerira da bi psilocibin mogao imati direktnije, višestruke blagotvorne učinke na mozak pogođen Parkinsonovom bolešću. Postoje naznake da psilocibin, djelujući primarno na serotoninske receptore (posebno 5-HT2A), može utjecati na procese neuroinflamacije (upale u živčanom sustavu) i poticati neuroplastičnost. Smatra se da bi smanjenje upale i poticanje rasta novih neuronskih veza moglo pomoći u obnavljanju moždanih krugova uključenih ne samo u regulaciju raspoloženja, već i u kognitivne procese i kontrolu pokreta. Neka istraživanja sugeriraju da psihodelici mogu privremeno 'resetirati' krute moždane obrasce povezane s depresijom i drugim stanjima, omogućujući formiranje fleksibilnijih i zdravijih veza.

Ovi rezultati otvaraju potpuno novo poglavlje u istraživanju terapija za neurodegenerativne bolesti. "Još smo u vrlo ranoj fazi ovog rada, ali ova prva studija otišla je daleko iznad onoga što smo očekivali," izjavila je dr. Ellen Bradley, prva autorica studije i docentica na UCSF-u.

Proširenje istraživanja: Veća studija na pomolu

Ohrabreni rezultatima pilot studije, istraživači s UCSF-a pokrenuli su znatno veću, randomiziranu kontroliranu studiju (RCT). Ovaj novi klinički pokus uključit će veći i raznolikiji broj pacijenata (cilj je 100 sudionika) te će koristiti napredne tehnike kako bi se dublje istražili mehanizmi djelovanja psilocibina. Planira se primjena neinvazivne moždane stimulacije, neuroslikovnih metoda (poput fMRI i PET skeniranja) te drugih alata za praćenje utjecaja psilocibina na upalne procese i neuroplastičnost u mozgu pacijenata.

Studija će se provoditi na dvije lokacije – uz UCSF, uključen je i Sveučilište Yale. Financiranje za ovo opsežnije istraživanje osigurano je od strane istog anonimnog donatora koji je podržao pilot studiju, kao i od Zaklade Michael J. Fox za istraživanje Parkinsonove bolesti, vodeće svjetske organizacije posvećene pronalaženju lijeka za ovu bolest.

"Velika većina bolesti mozga još uvijek nema intervencije koje mijenjaju tijek bolesti," naglasio je dr. Joshua Woolley, viši autor studije i direktor TrPR programa na UCSF-u. "Često možemo liječiti simptome, ali ne mijenjamo putanju niti sprječavamo propadanje. Sada se to počinje mijenjati. Ovi rezultati podižu uzbudljivu mogućnost da bi psilocibin mogao pomoći mozgu da se sam popravi."

Dok je potreban daljnji oprez i rigorozna znanstvena provjera kroz veće studije, ovi početni nalazi bude nadu da bi psihodelična terapija, uz odgovarajuću psihoterapijsku podršku, mogla jednog dana postati vrijedan alat u borbi protiv kompleksnih izazova koje donosi Parkinsonova bolest, potencijalno poboljšavajući ne samo raspoloženje, već i kognitivne te motoričke funkcije oboljelih.

Izvor: University of California