Globalni problem plastičnog zagađenja dosegnuo je alarmantne razmjere, no novo istraživanje objavljeno u časopisu Science donosi sveobuhvatan plan za njegovo gotovo potpuno uklanjanje do 2050. godine. Prema znanstvenicima sa Sveučilišta Kalifornija u Santa Barbari i njihovim kolegama, bez odlučne intervencije, plastično zagađenje bi se moglo udvostručiti do sredine stoljeća. Unatoč mračnim prognozama, studija nudi rješenja koja bi mogla promijeniti tijek povijesti i očistiti naš planet od ove pošasti.

Međunarodni napori za rješavanje plastičnog zagađenja usmjereni su na globalni sporazum Ujedinjenih naroda, čije je finaliziranje planirano na sastanku u Busanu, Južna Koreja, između 25. studenog i 1. prosinca 2024. godine. Ključ uspjeha leži u provedbi nekoliko ključnih politika koje bi mogle smanjiti plastično zagađenje za čak 91%. No, važnost ovog pitanja nadilazi ekološku sferu – plastični otpad utječe na zdravlje ljudi, ekonomsku stabilnost i društvenu pravdu.

Rastući problem plastičnog otpada

Plastika je postala sveprisutan materijal u suvremenom životu, no njezina proizvodnja i odlaganje stvaraju goleme izazove. Prema podacima iz 2021. godine, čak 68 milijuna metričkih tona plastičnog otpada nije adekvatno zbrinuto. Zamislite ovu količinu otpada kao 380.000 aviona Boeing 747 – to je mjerilo s kojim se suočavamo. Bez promjene trenutačnih praksi, predviđa se da bi plastični otpad mogao prekriti Manhattan u sloju plastike deset puta višem od Empire State Buildinga do 2050. godine. Ova kriza zahtijeva hitnu akciju kako bi se izbjegle katastrofalne posljedice za okoliš i društvo.

Četiri ključne strategije za smanjenje plastičnog zagađenja

Studija identificira četiri ključne politike koje mogu donijeti značajnu promjenu:

• Povećanje udjela reciklirane plastike u novim proizvodima na najmanje 40%.


• Postavljanje gornje granice na proizvodnju nove plastike, ograničavajući je na razine iz 2020. godine.


• Ulaganje u infrastrukturu za upravljanje otpadom, posebno u zemljama s niskim prihodima gdje su problemi najizraženiji.


• Uvođenje male naknade na plastičnu ambalažu kako bi se smanjila nepotrebna upotreba.

Primjena ovih strategija ne samo da bi smanjila plastično zagađenje, već bi i stvorila temelje za održiviji gospodarski sustav. Posebna pažnja posvećuje se socijalnim aspektima – mnoge ranjive zajednice najviše pate od utjecaja plastičnog zagađenja, a ovakve politike mogle bi im osigurati pravednije uvjete života.

Inovativni alati za donošenje odluka

Kako bi pomogli pregovaračima, istraživački tim razvio je alat za predviđanje učinaka različitih politika – Global Plastic Policy Tool. Ovaj alat koristi umjetnu inteligenciju i detaljne regionalne podatke kako bi simulirao moguće ishode u vezi s plastičnim zagađenjem i emisijama stakleničkih plinova. Pregovarači mogu prilagoditi parametre i analizirati kako različite kombinacije politika mogu utjecati na okoliš i društvo. Ovo je prvi put da se tako sofisticiran alat koristi u globalnim pregovorima, što predstavlja značajan iskorak u pristupu ovom problemu.

Utjecaj plastičnog zagađenja na zdravlje i okoliš

Plastično zagađenje nije samo vizualni problem; ono ima duboke implikacije na zdravlje i okoliš. Mikroplastika, koja se nalazi u zraku, vodi i hrani, povezana je s raznim zdravstvenim problemima, uključujući kardiovaskularne bolesti, reproduktivne probleme i čak karcinome. Zagađenje plastikom također ima razoran učinak na morski život – od sićušnih planktonskih organizama do velikih morskih sisavaca.

Utjecaj na klimatske promjene također je značajan. Proizvodnja plastike generira velike količine stakleničkih plinova, dok se spaljivanjem plastičnog otpada dodatno zagađuje zrak. Rješavanje problema plastičnog otpada moglo bi pridonijeti globalnim naporima u borbi protiv klimatskih promjena, smanjujući emisije i štiteći prirodne resurse.

Potencijal za globalnu suradnju

Sporazum koji se priprema u Busanu mogao bi postati povijesna prekretnica u globalnim ekološkim naporima. No, za njegov uspjeh bit će potrebna suradnja svih država članica UN-a, kao i uključivanje privatnog sektora i nevladinih organizacija. Ovaj pristup zahtijeva multidisciplinarnu suradnju, od znanstvenika do zakonodavaca, kako bi se postigla održiva rješenja.

Postizanje ciljeva ove inicijative donijelo bi višestruke koristi, od čišćeg okoliša do jačanja gospodarstva kroz recikliranje i smanjenje troškova upravljanja otpadom. Dugoročno gledano, usvajanje ovih mjera moglo bi osigurati budućnost bez plastičnog zagađenja, čime bi se unaprijedila kvaliteta života diljem svijeta.

Izvor: University of California