U lipnju 1981. godine, američki Centri za kontrolu i prevenciju bolesti izvijestili su o rijetkoj vrsti upale pluća koja se pojavila među mladim homoseksualcima u Kaliforniji. Tada nisu bili svjesni, ali to su bili prvi dokumentirani slučajevi AIDS-a.

Godine 1983. virolozi iz Instituta Pasteur uspjeli su izolirati HIV, virus koji uzrokuje AIDS.

Od tada, HIV je zarazio 85,6 milijuna ljudi, a 40,4 milijuna ljudi je umrlo od bolesti povezanih s AIDS-om.

U ranim godinama, bolest je bila poznata kao "gay kuga" jer se činilo da pogađa isključivo homoseksualne muškarce.

Međutim, danas je poznato da HIV nije ograničen na homoseksualnu zajednicu.

Žene su danas znatno više pogođene HIV-om nego muškarci, s mladim ženama koje su posebno ugrožene. U subsaharskoj Africi, adolescentice i mlade žene činile su više od 77% novih infekcija među mladima u dobi od 15 do 24 godine u 2022. godini.

Od 22. do 26. srpnja u Münchenu, Njemačka, održava se 25. međunarodna konferencija o AIDS-u. Ovaj događaj okupit će osobe koje žive s HIV-om, znanstvenike, kreatore politika, zdravstvene djelatnike i zajednice kako bi razmijenili znanja i iskustva stečena u borbi protiv HIV-a tijekom proteklih 40 godina.

Portal The Conversation Africa objavio je brojne članke o ovom velikom zdravstvenom izazovu. Evo nekoliko istaknutih.

Napredak u prevenciji
Jedan od najvažnijih medicinskih napredaka u borbi protiv HIV-a posljednjih desetljeća je pre-ekspozicijska profilaksa ili PrEP lijekovi.

Ovi lijekovi značajno smanjuju rizik od zaraze HIV-om putem seksualnog kontakta, a mogu se uzimati kao injekcija ili dnevna pilula.

Kliničko ispitivanje provedeno u Južnoj Africi i Ugandi, koje je uključivalo 5,000 mladih žena, pokazalo je da je dvogodišnja injekcija PrEP lijeka lenacapavir bila 100% učinkovita u sprječavanju infekcije.

Ovaj medicinski napredak nije samo značajan, već i ključna opcija za mlade žene koje ne mogu redovito uzimati pilule zbog stigmatizacije ili rizika od nasilja. Injekcija koja se prima dva puta godišnje može im osigurati zaštitu od HIV-a.

Diskriminacija i nasilje
U Južnoj Africi, zakoni zabranjuju diskriminaciju na osnovi seksualne orijentacije.

Međutim, u praksi, mnoge afričke kulture smatraju homoseksualne odnose tabuom i neafričkim.

Studija muškaraca koji imaju seks s muškarcima u Zulu zajednici otkrila je duboko ukorijenjenu stigmu povezanu s kulturnim vjerovanjima. Sudionici su prijavili da su često doživljavali ismijavanje i zlostavljanje, što je često dovodilo do depresije, samoubojstava i zloupotrebe droga.

Zbog toga, mnogi se boje provjeriti svoj HIV status ili potražiti medicinsku pomoć u lokalnim zdravstvenim ustanovama. Jedan sudionik studije izjavio je:

"Radije bih umro od svoje bolesti nego koristio te ustanove."

Ikekhwa Albert Ikhile u svom članku naglašava potrebu za boljom dostupnošću zdravstvene skrbi za ranjive populacije.

Starenje i HIV
Većina programa i politika za prevenciju i liječenje HIV-a u Južnoj Africi usmjerena je na adolescente i mlade odrasle osobe. Međutim, rastuća skupina sredovječnih i starijih odraslih osoba s HIV-om, ili s visokim rizikom od zaraze, ostaje zapostavljena.

Iznimka je istraživanje poznato kao Health and Aging in Africa: Longitudinal Studies in South Africa, ili Haalsa.

Ovaj desetogodišnji projekt u ruralnom sjeveroistočnom dijelu Južne Afrike ima za cilj bolje razumjeti "sijedu" HIV epidemiju, koja pogađa osobe starije od 40 godina.

Istraživanja su pokazala da je seksualna aktivnost česta među ovom dobnom skupinom: 56% ispitanika imalo je seksualnu aktivnost u posljednjih 24 mjeseca. Jedna četvrtina ih živi s HIV-om, a društvena stigma ih obeshrabruje od testiranja.

Zakon protiv seksualne raznolikosti
Istraživanja su pokazala da su mladi s raznolikim seksualnim ili rodnim identitetom u većem riziku od prekida HIV tretmana, ne samo zbog stigme već i zbog strogih zakona.

U 13 zemalja istočne i južne Afrike, zakoni i politike kriminaliziraju homoseksualne odnose.

Istraživanja u Malaviju, Zimbabveu i Zambiji otkrila su da kazneni zakoni i negativna kulturna i religijska vjerovanja uzrokuju duboko ukorijenjenu netoleranciju prema seksualnoj ili rodnoj raznolikosti.

Istraživači Kaymarlin Govender i Patrick Nyamaruze izvještavaju da su sudionici istraživanja govorili o verbalnom zlostavljanju, ogovaranju i fizičkom nasilju.

Sveukupno, 42% ih je barem jednom razmišljalo o samoubojstvu. Prema riječima jednog 18-godišnjaka:

"Osjećam se kao da sam ništa, beskoristan sam... I, ponekad, pomislim ako mogu umrijeti danas, mogu se odmoriti."

Liječenje migrantica
Godine 2020. procijenjeno je da je u Južnoj Africi bilo 4 milijuna migranata, od kojih su neke bile žene koje žive s HIV-om. Javni zdravstveni sustav teško je odgovarao na potrebe ove mobilne populacije.

Pandemija COVID-19 pogoršala je situaciju.

Migrantice koje su napustile pokrajinu Gauteng i pokušale se vratiti kako bi preuzele svoje lijekove, nisu mogle to učiniti zbog graničnih i lockdown ograničenja. Druge su bile uskraćene za skrb jer nisu imale dokumentaciju.

Također su prijavljeni slučajevi lošeg postupanja i ksenofobičnih stavova zdravstvenih djelatnika.

Melanie Bisnauth piše da je osiguravanje učinkovitog liječenja za mobilne populacije ključno za smanjenje broja infekcija i rad na cilju da se HIV epidemija završi do 2030. godine.

Original:
Nadine Dreyer