U ranim 1600-im godinama, dužnosnici koji su uprđali katedralom u Durhamu, Engleska, suočili su se s ozbiljnim financijskim problemima. Rastuće cijene povećale su troškove, dok je većina prihoda katedrale dolazila od iznajmljivanja zemljišta seljacima, koji su imali dugoročne najmove pa se stanarine nisu mogle lako povećati. Umjesto toga, crkveni vođe počeli su naplaćivati periodične naknade, što je često izazivalo bijes kod zakupaca. Vrijeme vjerskih podjela u 1600-im nije bilo idealno za otuđenje crkvenih članova.

Rješenje iz 1626.
No, 1626. godine dužnosnici Durhama pronašli su formulu za naknade koju su zakupci prihvatili. Ako bi zakupci platili naknadu jednaku jednogodišnjoj neto vrijednosti zemljišta, dobili bi sedmogodišnji najam. Naknada jednaka 7,75 godina neto vrijednosti osigurala bi 21-godišnji najam.

Ovo je bio oblik diskontiranja, danas uobičajene tehnike za procjenu sadašnje i buduće vrijednosti novca, pretpostavljajući određenu stopu povrata na taj novac. Dužnosnici Durhama vjerojatno su svoje brojeve dobili iz novih knjiga s tablicama diskontiranja. Takvi su volumeni tada bili nepoznati, no lokalni crkveni dužnosnici odjednom su počeli primjenjivati ovu tehniku diljem Engleske.

Financijska inovacija
Priče o financijskim inovacijama obično dolaze iz svijeta bankara, trgovaca i investitora koji traže kratkoročne profite, a ne od svećenika. “Većina ljudi pretpostavlja da bi ovako sofisticirane kalkulacije provodili tvrdokorni kapitalisti jer bi im to omogućilo ekonomsku prednost i povećanje profita,” kaže povjesničar s MIT-a William Deringer, stručnjak za primjenu kvantitativnog razmišljanja u javnom životu. “No, to nije bio glavni ili jedini pokretač u ovoj situaciji.”

Deringer je objavio novi istraživački članak o ovoj epizodi, “Mr. Aecroid’s Tables: Economic Calculations and Social Customs in the Early Modern Countryside,” u trenutnom broju Journal of Modern History. U njemu koristi arhivska istraživanja kako bi istražio kako su engleski svećenici počeli koristiti diskontiranje i zašto.

Utjecaj inflacije
Danas je diskontiranje sveprisutno. Dolar u sadašnjosti vrijedi više nego dolar za deset godina jer se u međuvremenu može zaraditi novac ulaganjem. Ovaj koncept snažno utječe na investicijska tržišta, korporativne financije pa čak i NFL draft. Povjesničar William N. Goetzmann napisao je da je srodna ideja neto sadašnje vrijednosti “najvažniji alat u modernim financijama.” No, dok je diskontiranje bilo poznato još od matematičara Leonarda od Pise (poznatog kao Fibonacci) u 1200-ima, zašto su engleski svećenici bili među njegovim najranijim entuzijastima?

Odgovor leži u globalnoj promjeni iz 1500-ih: “revoluciji cijena,” u kojoj su stvari počele koštati više nakon dugog razdoblja konstantnih cijena. Inflacija je pogodila svijet.

“Ljudi su do tada živjeli s očekivanjem da će cijene ostati iste,” kaže Deringer. “Ideja da se cijene mijenjaju na sustavan način bila je šokantna.”

Za katedralu u Durhamu inflacija je značila da je organizacija morala plaćati više za robu, dok je tri četvrtine njezinih prihoda dolazilo od zakupnina, koje su se teško mijenjale. Mnogi najamni ugovori bili su složeni, a neki su bili zaključani za život zakupca. Dužnosnici Durhama naplaćivali su povremene naknade zakupcima, ali to je dovodilo do bijesnih odgovora i sudskih slučajeva.

Religijska konkurencija
Istovremeno, zakupci su imali dodatnu polugu protiv Crkve Engleske: religijsku konkurenciju nakon reformacije. Političke i religijske podjele u Engleskoj dovele bi do sredinom stoljeća građanskog rata. Možda su neki privatni zemljoposjednici mogli drastično povećati naknade, ali crkva nije htjela gubiti sljedbenike na taj način.

“Neki individualni zemljoposjednici mogli su biti nemilosrdno ekonomski nastrojeni, ali crkva nije mogla, jer je bila usred nevjerojatnih političkih i religijskih previranja nakon reformacije,” kaže Deringer. “Crkva Engleske je bila u osjetljivoj poziciji. Hodali su tankom linijom između katolika koji su mislili da nije trebalo biti reformacije i puritanaca koji su mislili da ne bi trebalo biti biskupa. Ako bi ih se percipiralo kao one koji nanose štetu svojoj pastvi, to bi imalo stvarne posljedice. Crkva je pokušavala uskladiti financije na način koji je jedva prihvatljiv za zakupce.”

Diskontne tablice
Tako su se pojavile knjige s tablicama diskontiranja koje su omogućile lokalnim crkvenim vođama da preciznije kalibriraju jednokratne naknade koje bi zakupci povremeno plaćali. Crkveni vođe mogli su jednostavno ubaciti brojeve kao kompromisna rješenja.

U ovom razdoblju, prva značajna knjiga o diskontiranju u Engleskoj s tablicama objavljena je 1613. godine; najtrajnija, “Table of Leasses and Interest” Ambrosea Acroyda, datira iz 1628-29. Acroyd je bio rizničar na Trinity Collegeu na Sveučilištu Cambridge, koji se kao zemljoposjednik (i institucija povezana s crkvom) suočavao s istim problemima inflacije i najamnina. Katedrala u Durhamu počela je koristiti gotove diskontne formule 1626. godine, rješavajući desetljeća lokaliziranih nesuglasica.

Izvođenje pravednosti
Tablice diskontiranja iz knjiga nisu radile samo zato što je cijena bila ispravna. Jednom kada su cirkulirajući svećenici popularizirali ideju diljem Engleske, lokalni vođe mogli su opravdati korištenje knjiga jer su ih i drugi koristili. Svećenici su “izvodili pravednost,” kako to Deringer kaže.

“Strogi kalkulativni pravilnici uvjeravali su zakupce i sudove da su kazne razumne, ograničavajući sposobnost zemljoposjednika da maksimiziraju prihode,” piše Deringer u novom članku.

Naravno, lokalni crkveni vođe u Engleskoj koristili su diskontiranje za svoje ekonomske interese. No, to nisu bili najveći mogući kratkoročni ekonomski interesi. I bila je to ispravna strategija.

“U Durhamu bi se borili sa zakupcima svakih 20 godina [u 1500-ima] i sklopili novi dogovor, ali na kraju to evoluira u ove sofisticirane mehanizme, tablice diskontiranja,” dodaje Deringer. “I dobivate standardizaciju. Do otprilike 1700. godine, čini se da se ove procedure koriste svugdje.”

Zadržavanje starog sustava
Tako, kako piše Deringer, “matematičke tablice za postavljanje kazni nisu toliko bile instrument kapitalističke transformacije koliko ključni element koji je držao zajedno ono što je ostalo od starog sustava običajnih obveza rastegnutih gotovo do pucanja makroekonomskim silama.”

Jednom kada je diskontiranje široko uvedeno, nikada nije nestalo. Deringerov članak u Journal of Modern History dio je većeg projekta knjige na kojoj trenutno radi, a koja se bavi diskontiranjem u mnogim aspektima modernog života.

Deringer je uspio sastaviti povijest diskontiranja u Engleskoj 17. stoljeća zahvaljujući dijelom arhivskim tragovima. Na primjer, Sveučilište Durham posjeduje knjigu o diskontiranju iz 1686. godine koja se opisuje kao ažuriranje Acroydovog djela; taj je primjerak pripadao administratoru katedrale u Durhamu u 1700-ima. Od 11 postojećih primjeraka Acroydovog djela, dva se nalaze u katedrali u Canterburyju i katedrali u Lincolnu.

Društvene tenzije
Tragovi poput ovih pomogli su Deringeru prepoznati da su crkveni vođe bili vrlo zainteresirani za diskontiranje; njegova daljnja istraživanja pomogla su mu uvidjeti da ovo poglavlje u povijesti diskontiranja nije samo o financijama; otvara i novi prozor u turbulentne 1600-e.

“Nisam očekivao da ću istraživati crkvene financije, nisam očekivao da će to imati ikakve veze s ruralnim područjem, odnosima između zemljoposjednika i zakupaca i zakonom o zakupu,” kaže Deringer. “Ovo sam vidio kao zanimljiv primjer priče o ekonomskim kalkulacijama, a ispostavilo se da je više riječ o naporu da se kalkulacijom riješe društvene tenzije.”

Izvor: Massachusetts Institute of Technology