Dijabetes, pandemija modernog doba koja pogađa stotine milijuna ljudi diljem svijeta, sa sobom nosi brojne teške komplikacije, a jedna od najopasnijih prijetnji kvaliteti života jest gubitak vida. Jedan od glavnih uzroka sljepoće povezane s dijabetesom je dijabetički makularni edem (DME), stanje koje podmuklo napada središnji vid i, ako se ne liječi, može dovesti do nepovratnog oštećenja. Svakodnevne aktivnosti poput čitanja, vožnje ili prepoznavanja lica postaju izuzetno teške, a na koncu i nemoguće. Procjenjuje se da gotovo 7% osoba koje žive s dijabetesom razvije ovo ozbiljno stanje oka, što na globalnoj razini predstavlja milijune pacijenata suočenih s neizvjesnom budućnošću.

Tiha prijetnja u pozadini oka

Da bismo razumjeli dijabetički makularni edem, moramo prvo pogledati kako dijabetes utječe na tijelo. Dugotrajno povišena razina šećera u krvi slabi stijenke krvnih žila u cijelom organizmu, uključujući i one najfinije kapilare u mrežnici, svjetlosno osjetljivom tkivu na stražnjem dijelu oka. Taj proces, poznat kao dijabetička retinopatija, početna je faza oštećenja. Kada te oslabljene krvne žile počnu propuštati tekućinu, krv i masnoće u središnji dio mrežnice, zvan makula, dolazi do oticanja. Makula je ključna za oštar, centralni vid koji nam je potreban za detalje. Njezino oticanje, odnosno edem, izravno uzrokuje zamućenje i distorziju vida, što su prvi i najvažniji simptomi DME-a. Pacijenti često primjećuju da ravne linije izgledaju valovito ili da im se u središtu vidnog polja pojavljuju tamne mrlje.

Bolna i skupa sadašnjost liječenja

Do sada, standardna terapija za pacijente s dijabetičkim makularnim edemom oslanjala se na invazivne i izuzetno skupe metode. Najčešći pristup uključuje redovite injekcije lijekova izravno u staklasto tijelo oka. Ovi lijekovi, poznati kao anti-VEGF (faktor rasta vaskularnog endotela) agensi, djeluju tako da blokiraju protein koji potiče rast novih, abnormalnih i propusnih krvnih žila. Iako su se pokazali učinkovitima u zaustavljanju napredovanja bolesti, pa čak i u poboljšanju vida kod nekih pacijenata, ova metoda ima značajne nedostatke. Sama pomisao na injekciju u oko za mnoge je zastrašujuća i bolna. Postupak se mora ponavljati, često na mjesečnoj bazi, što zahtijeva česte posjete specijalistima retinologije. Osim fizičke i psihičke nelagode, tu su i potencijalni rizici od komplikacija, poput krvarenja u oku, infekcije ili čak odvajanja mrežnice. No, možda i najveća prepreka je cijena. Godišnji troškovi ovakvog liječenja mogu doseći i do 20.000 dolara po pacijentu, što ga čini nedostupnim za ogroman broj ljudi diljem svijeta, posebice u zemljama s nižim prihodima i slabije razvijenim zdravstvenim sustavima gdje stručnjaci za mrežnicu nisu uvijek dostupni.

Revolucija iz neočekivanog smjera

Upravo u tom kontekstu, znanstveni tim s Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Virginiji (UVA Health), predvođen uglednim oftalmologom i istraživačem dr. Jayakrishnom Ambatijem, došao je do otkrića koje ima potencijal iz temelja promijeniti paradigmu liječenja DME-a. U suradnji s kolegama sa Saveznog sveučilišta u São Paulu u Brazilu, Sveučilišta Yale i Sveučilišta Južne Karoline, proveli su istraživanje koje je pokazalo da bi rješenje moglo ležati u lijeku koji je već desetljećima u upotrebi za potpuno drugu svrhu. Riječ je o lamivudinu, pristupačnom oralnom lijeku koji se koristi u terapiji HIV-a. U randomiziranom kliničkom ispitivanju sudjelovalo je 24 odraslih pacijenata s dijabetičkim makularnim edemom. Otprilike polovica je tijekom dva mjeseca primala lamivudin, dok je druga polovica primala placebo. Rezultati su bili zapanjujući. Pacijenti koji su uzimali lamivudin pokazali su značajno poboljšanje vida. "Ustanovili smo da su pacijenti u ovom ispitivanju unutar samo četiri tjedna, u prosjeku, poboljšali vid za gotovo 10 slova na tablici za testiranje vida", izjavio je dr. Ambati. "To je uistinu nevjerojatno, pogotovo kada uzmemo u obzir da se trenutno liječenje sastoji od mjesečnog ubrizgavanja lijeka u oko, što je bolno i skupo. Ove tablete, s druge strane, koštaju oko 20 dolara mjesečno u SAD-u, a drugdje su još jeftinije."

Globalni doseg i budućnost dostupne terapije

Ovo otkriće otvara vrata potpuno novoj eri u borbi protiv sljepoće uzrokovane dijabetesom. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, broj oboljelih od dijabetesa u svijetu premašio je 530 milijuna i u stalnom je porastu, s projekcijama koje govore o gotovo 800 milijuna do 2045. godine. Zastrašujuć je i podatak da više od polovice oboljelih ne prima adekvatnu terapiju za svoju osnovnu bolest, a kamoli za njezine komplikacije. Mogućnost liječenja dijabetičkog makularnog edema pomoću jeftinih, oralnih tableta koje su odavno odobrene i široko dostupne, predstavljala bi globalnu zdravstvenu revoluciju. To bi dramatično povećalo dostupnost liječenja, posebno u ruralnim i slabije razvijenim područjima gdje nedostaje specijalista za mrežnicu koji bi mogli primjenjivati injekcije. Znanstvenici sada pozivaju na provođenje većih i dugotrajnijih kliničkih studija kako bi se ovi obećavajući početni rezultati potvrdili i kako bi se utvrdio dugoročni sigurnosni profil lijeka za ovu specifičnu primjenu.

Korak naprijed: Sigurniji i snažniji lijek na pomolu

Iako je lamivudin općenito siguran lijek, dugotrajna upotreba može biti povezana s rijetkim, ali ozbiljnim nuspojavama, uključujući oštećenje jetre i gušterače. Svjestan tih potencijalnih rizika, tim dr. Ambatija nije stao samo na otkriću primjene postojećeg lijeka. Proaktivno su pristupili problemu i razvili novu, modificiranu verziju lijeka koju su nazvali Kamuvudin K9. Ovaj novi lijek dizajniran je s ciljem da zadrži terapijski učinak na mrežnicu, ali bez molekularnih svojstava koja bi mogla dovesti do spomenutih nuspojava. "U suštini, stvorili smo novi lijek nazvan Kamuvudin K9", pojasnio je dr. Ambati, "koji ne samo da nema te nuspojave, već se čini da još bolje upravlja stanjem." Ovaj potez pokazuje izvanrednu predanost ne samo pronalaženju rješenja, već i osiguravanju da to rješenje bude što sigurnije i učinkovitije za pacijente.

Širenje znanstvenih horizonata

Ovo otkriće nije izolirani slučaj za dr. Ambatija i njegov tim. Ono se nadovezuje na niz njihovih prethodnih revolucionarnih istraživanja. Još 2014. godine, njegov je tim otkrio da lijekovi za HIV, poznati kao nukleozidni inhibitori reverzne transkriptaze (NRTI), u koje spada i lamivudin, mogu spriječiti razvoj senilne makularne degeneracije, vodećeg uzroka sljepoće kod starijih osoba. Kasnije su otkrili da bi isti lijekovi mogli imati zaštitni učinak i kod drugih teških bolesti, uključujući Alzheimerovu bolest. Analizirajući ogromne baze podataka američkih zdravstvenih osiguranja, utvrdili su da pacijenti koji uzimaju NRTI lijekove imaju između 6% i 13% manji rizik od razvoja Alzheimerove bolesti za svaku godinu korištenja lijeka. Vjeruju da je ključ u mehanizmu kojim ovi lijekovi blokiraju upalne procese u tijelu. "Ono što je započelo kao loš dan za makularnu degeneraciju, postat će loše desetljeće za mnoge druge bolesti," slikovito je opisao dr. Ambati, aludirajući na potencijal njihovog otkrića da poremeti mehanizme koji stoje iza čitavog niza oboljenja. Vodeći kredo ovog znanstvenog tima jest pratiti znanost kamo god ih ona odvela, a dosad ih je taj put vodio stazom neprekidnih i nevjerojatnih otkrića.